Oblast Hercega Stjepana prema popisu 1468/69.

Oblast Hercega Stjepana prema popisu 1468/69.  Prema podacima popisa oblasti Hercegovine (od 1477. zaseban Hercegovački sandžak) koji je izvršen 1468/69 u vilajetu Herceg (Hersek) bilo je osnovano 25 teritorijalno-upravnih oblasti, koje su se zvale nahije:

Sokol, Kukanj, Mileševa, Samobor, Dušnica, Bohorić, Kava, Foča, Goražde, Zagorje, Bistrica, Osanica, Tođevac, Neretva, Hum ili Kum, Nevesinje, Blagaj, Trebinje, Popova ili Popovska, Vidoška, Dabri, Onogošte, Gacko, Dobro Polje, Konac Polje, Vitina i Mostar.

Pošto je popis vršen u svrhu naplate poreza, Vilajet Herceg podijeljen je na has sultanov, has upravnika bosanskog sandžaka Isa bega Ishakovića, has upravnika Vilajeta Herceg Hamza bega i na timare vojnika.

Sultanovom hasu pripadali su takođe rudnici i značajniji trgovi. U Vilajetu Herceg u sultanov has je bio uključen i trg Čajniče, koji je bio i rudnik željeza (ovaj rudnik je pripadao nahiji Samobor, a navedene godine je u Čajniču popisano 190 odraslih muških članova, odnosno 190 kuća te 5 punoljetnih neoženjenih lica), zatim sela Mrković, Kološčić i Krzava, gdje su se takođe nalazili rudnici željeza.

Hasu Isa bega Ishakovića pripadalo je 9 trgova:

Konjic i Belgrad u nahiji Neretva.

Navedene godine u bazaru Konjic popisano je 52 domaćinstva i 6 neoženjenih punoljetnih muških članova, a prihod od bazara iznosio je 14.450 akči. U bazaru Belgrad prema navedenom defteru bilo je popisano 13 domaćinstava i 4 punoljetna neoženjena muška člana. Prihod od ovog bazara je iznosio 1.612 akči.

Mostar u nahiji Mostar; u ovom bazaru bilo je popisano 16 domaćinstava, koja su Isa begu donosila prihod od 5.560 akči.

Cernica u nahiji Gacko; 81 domaćinstvo i 18 punoljetnih neoženjenih muških članova, donosili su prihod od 15.000 akči.

Prijepolje u nahiji Mileševa; 140 domaćinstava 1 24 neoženjena; prihod od 29.000 akči.

Pljevlja (Taslidža) u nahiji Kukanj; 72 domaćinstva, 23 neoženjena; prihod od 6.000 akči.

Foča, Goražde i Jeleč u nahiji Sokol. U Foči je bilo popisano 192 domaćinstva, 70 neoženjenih i 4 udovice. Ovaj trg je hasu Isa bega donosio prihod od 19.000 akči. U bazaru Goražde je bilo popisano 144 kuće i 75 neoženjenih a u bazaru Jeleč 59 kuća i 18 neoženjenih.

Ustikolina u nahiji Bistrica; u bazaru UStikolina popisano je 60 domaćinstava i 21 neoženjeni. Prihod bazara iznosio je 13.930 akči.

Isa begovom hasu pripadalo je i 112 seoskih naselja koja su se nalazila u slijedećim nahijama:

Neretva; 7 seoskih naselja sa 39 domaćinstava i 9 neoženjenih.

Mostar; 29 seoskih naselja zajedno sa trgom Mostar imali su 294 domaćinstva i 34 neoženjena.

Drežnica; 3 sela sa 143 kuće i 34 neoženjena.

Nevesinje; 10 seoskih naselja sa 300 kuća i 47 neoženjenih.

Blagaj; 8 sela sa 90 kuća i 23 neoženjena.

Dabri; 8 sela sa 170 kuća.

Trebinje; 3 sela sa 20 kuća i 5 neoženjenih.

Gacko; u nahiji Gacko hasu Isa bega je pripadalo jedno selo koje je bilo pusto.

Kukanj; 8 sela sa 45 kuća i 15 neoženjenih.

Samobor; 9 sela sa 193 kuće i 92 punoljetna muška člana.

Sokol; pored 3 navedena trga, hasu Isa bega pripadalo je i 6 sela sa 554 kuće i 246 punoljetnih muških članova.

Viševo; u nahiji Viševo hasu Isa bega pripadala su 2 sela sa 45 kuća sa 18 punoljetnih muških članova.

Osanica; 12 sela sa 134 kuće i 24 punoljetna muška člana.

Ukupan broj domaćinstava u Isabegovom hasu iznosio je 7041 sa 1671 punoljetnim neoženjenim članom. Prihod koji je Isa begu donosio has u Vilajetu Herceg iznosio je 763.780 akči.

Zbornik radova "Naučni skup Herceg Stjepan Vukčić Kosača i njegovo doba", Mostar, 2003.; BZK Preporod

Tekstovi su iz:

Hatidža Čar - Drnda: Oblast Hercega Stjepana Kosače prema podacima popisa iz 1468/69.

Upravnik Vilajeta Herceg bio je Hamza-beg. Njemu su pripadali prihodi od hercegovačke mukate u iznosu od 15.110 akči, zatim prihod od Vlaha Vilajeta Herceg u iznosu od 357.152 akče. U Vilajetu Herceg bilo je popisano 4616 vlaških domaćinstava sa 998 punoljetnih neoženjenih članova. Pomoćnici Hamza-bega bili su vojvode Hasan i Ismail, subaše Iskender i Ismail, koji su u Vilajetu Herceg uživali čifluke.

Vojni i upravni službenici osmanske administracije za svoje službe su dobijali plate u obliku timara - zemljišnog posjeda na kojem su imali ograničeno pravo. Od obrađivača zemlje uzimali su određene takse u naturalnom i novčanom iznosu. Nahije Vilajeta Herceg bile su podijeljene na timare pojedinih uživalaca.

U nahiji Sokol bio je popisan 21 timar u okviru 50 seoskih naselja sa 309 domaćinstava, 4 udovička domaćinstva i 120 punoljetnih neoženjenih članova. Među uživaocima timara bili su i predstavnici domaće feudalne klase: Ismail Đurić, Balaban Buletić, Mehmed Garovčić, Sulejman Radičev, Jusuf Radisalić, Vlatko Mušić, knez Radivoj, Vukil Ivanišev, Vladoj, njegov brat te Kasim Vlatkov.

U nahiji KUkanj popisano je 9 timara sa 26 sela i 1 mezrom. U navedenim selima popisano je 255 domaćinstava, 1 udovičko domaćinstvo i 83 punoljetna neoženjena člana. Među uživaocima timara pojavljuju se i predstavnici ranije feudalne klase: Mađar Hamza, Božanko Pavlov i brat mu Ivan, Ivaš Obrenov, Stipal Radojev, njegov brat Đurađ, Dragić i Vuk Branušov.

U nahiji Mileševa popisana su samo 4 timara sa 13 seoskih naselja. U naseljima je popisano 124 domaćinstva i 28 punoljetnih neoženjenih članova. Među uživaocima timara bio je i knez Herak.

U nahiji Samobor: 6 timara, 20 seoskih naselja sa 83 domaćinstva i 28 neoženjenih. Među uživaocima timara našli su se i predstavnici domaće feudalne klase: Tvrdaš Stipanov, Vukosav Radivojev, Stipal Bogušić i Radivoj Zimlić.

U nahiji Duboštica evidentirana su 4 timara. Među uživateljima timara su i predstavnici domaće feudalne klase: Dobrača i Jusuf Doković.

U nahiji Bohorić popisan je samo jedan timar, 3 sela sa 24 domaćinstva i 5 neoženjenih. Uživalac timara je Rustem, sin Tržanov.

U nahiji Goražde popisano je 6 timara, 26 sela, 127 domaćinstava i 31 neoženjeni. Među uživaocima timara našli su se knez Radun Vukov i Vuk Nikorić.

U nahiji Kava popisan je 1 timar, 2 sela sa 12 domaćinstava i 2 punoljetna neoženjena člana.

U nahiji Zagorje popisano je 18 timara sa 37 sela i 274 domaćinstva te 79 neoženjenih punoljetnih članova. Među uživaocima timara su Mehmed, serasker vilajeta Kovač; Ilijas Bratulovica, knez Stipan, Vukić, Minčić, Vuk, Radič, Ismail Repušević, Radosav Vladimirov, Vuk Vladimirov, Radoj Radić, Radivoj popov, Branoj Havčić, Vukić Grgurov, Dragić Milović.

U nahiji Bistrica popisano je 12 timara, 32 seoska naselja, 250 domaćinstava, sa 55 neoženjenih muških članova. Uživaoci timara bili su: Hasan, Husejn i Alija Borovina, zatim drugi predstavnici domaće feudalne klase: Bosilj, sin Vukića, Mustafa, sin Gradača, Radoj, sin Berkov, Radoj Divčić, Radivoj Brošić.

U nahiji Osanica popisano je 10 timara, 14 sela, 127 domaćinstava, sa 33 punoljetna neoženjena člana. Među uživaocima timara bili su Jusuf i njegov brat Vladislav, Gojko Popović, Vukaš Kovačević, knez Stipan i Vukić Ninković.

U nahiji Tuđevac naveden je samo jedan timar sa 2 sela i 26 domaćinstava te 8 neoženjenih.

U nahiji Neretva popisano je 7 timara, 24 sela, 355 domaćinstava i 88 punoljetnih neoženjenih članova. Među uživaocima timara su i: župan Radič i Vukač, sin Milovac.

U nahiji Nevesinje popisano je 6 timara, 20sela, 78 domaćinstava i 10 punoljetnih neoženjenih članova. Timare su uživali Jusuf i Davud, sinovi Lašča, Radivoj sin Vuka, Dobrivoj, Stipan Bogović, njegov brat Vuk, Radič, Tanović, Radoj sin Božana, Vukiša, Ivan sin Vukosala, njegov brat Ivaniš, Vukić Tuzić i Stipan.

U nahiji Blagaj popisano je 8 timara, 13 seoskih naselja, 62 domaćinstva i 5 neoženjenih. 5 sela su popisana kao pusta i nenaseljena boravišta. Uživaoci timara bili su: Radosav sin Pribila, Mrkuša sin Milobrada, Đuraš sin Obri, Hamza - novi musliman, Brajko, Radojina, Stipan, Pavko, Raško, Ivaš sin Vučina, Vukas, Radič i Dragić.

U nahiji Hum (Kum) popisano je 5 timara, 10 sela, 28 domaćinstava i 13 neoženjenih. Za 4 sela je navedeno da su potpuno pusta i nenaseljena. U ovoj nahiji timare su uživali: Mađar Jusuf, Radonja Borišić, Radič sin Bogsala, Radinko sin Radula i Radosav sin Vlada.

U nahiji Trebinje popisano je 16 timara, 45 seoskih naselja, 167 domaćinstava i 34 neoženjena. Među uživaocima timara su vojvoda Vukosav sin Radulov, Vukić sin Grubača, Dragić sin Sandića, Ljubuško sin Ljubiše, Bogiša sin Jurajev, Vukosav sin Pribila, Dabina sin Ostoje, Dobri sin Vrana, Mrkuša sin Pribisala, Mladoš sin Mitevac i drugi.

U nahiji Popovska popisano je 15 timara, 25 seoskih naselja, 135 domaćinstava i 44 punoljetna neoženjena člana. Uživaoci timara su: Vukaš, Marko, Ivan RAdivojev, Vukosav Milišin, Vukač sin Bogin, Radoj Vukašinov, Stanko, Bograd sin Miluna, Oliver sin Grubača, Bogul sin Boguša, Milobrad sin Obradov i dr. 6 naselja je navedeno kao pusto i nenaseljeno.

U nahiji Vidoška navedena su 3 timara koja su uživali Milobrad sin Obradov, Đuran, Radosav sin Stipka, i Vukić sin Vladka. U nahiji je popisano 7 seoskih naselja, 15 domaćinstava i 4 neoženjena. Dva sela: Stolac i Kopač navedena su kao pusta.

U nahiji Dabri popisano je 11 timara, 19 seoskih naselja, 114 domaćinstava i 19 neoženjenih. Među uživaocima timara spominju se: Ulak Bilić, knez Vlaha, Radonja Turić, Radoj Đorđević, Vuk Dragilović, Mahmud Rorić, vojvoda Petar, Vlah i njegov brat Radivoj, vojvoda Vukša i dr., ali samo predstavnici domaćeg stanovništva.

U nahiji Onogošt (Onogošte) popisani su 2 timara i neki timari koji nisu još nikome dodijeljeni (mevkuf), 25 seoskih naselja, 113 domaćinstava i 15 punoljetnih neoženjenih članova.

U vilajetu Herceg navedeni popis bilježi i postojanje tri aktivne tvrđave sa posadom: Mileševa, Samobor i Tođevac.

Dizdar tvrđave Mileševa bio je Iskender, koji je uživao timar u iznosu od 6.885 akči. Posadu tvrđave činilo je 19 posadnika, koji su uživali timare u okolnim seoskim naseljima sa 486 domaćinstava i 3 udovička domaćinstva. Vrijednost timara iznosila je između 1500 i 2000 akči. Posada je bila sastavljena iz različitih krajeva koji su ranije ušli u sastav Osmanskog carstva: iz Sereza, Tetova (Kalkandelen), iz Albanije, Bosne itd.

Zapovjednik tvrđave Samobor 1468./69. god. bio je dizdar Timurtaš, koji je uživao timar u okolnim seoskim naseljima u vrijednosti od 8.881 akče. Njegovi zamjenici bili su Isa i Kara Ishak. Posada je brojala 69 članova, angažovanih iz: PLovdiva, Sereza, Soluna, Sofije, Prizrena, Niša, Albanije (Arnaud), Nikopolja, Ćustendila, Prilepa, Novog Brda, Trepče i drugih dijelova koji su ranije ušli u sastav Otomanskog carstva. U okviru tvrđave nalazila se i džamija čiji je imam bio Mevlana Husejn.

Zapovjednik tvrđave Tođevac bio je Ajas iz Bijelog Polja (akova). U selima nahije Bistrica uživao je prihod od 8.483 akče. Posada tvrđave brojala je zajedno sa dizdarom 5 članova. Imam u tvrđavi bio je Mehmed i uživao je timar u selima nahije Bistrica u vrijednosti od 2.179 akči, dok je vratar tvrđave, Abdulah, uživao timar čiji je prihod iznosio 2.202 akče.

Osmanska administracija je angažovala određene kategorije domaćeg stanovništva za potrebe vojnih utvrđenja, odnosno popunjavanja vojnih posada. Svi su oni bili oslobođeni ispendže, harača i svih vanrednih državnih poreza. Sa područja vilajeta Hersek angažovano je 47 majstora građevinske struke, majstora vezanih za obradu metala, te lađara i vojnika. Iz nahije Samobor dovedeni su vojnici i lađari (ukupno njih 6), iz nahije Kukanj 9 kovača, iz nahije Duboštica jedan građevinac, iz nahije Bistrica 17 majstora građevinaca i 3 majstora metalne struke, iz nahije Osanica 5 majstora građevinske strukete iz nahije Gacko, a iz bazara Cernica 3 majstora metalne struke.

U sudsko-administrativnom pogledu Vilajet Hersek bio je podijeljen na blagajski i drinski kadiluk. Podatke o ovoj sudsko-upravnoj podjeli imamo u navedenom izvoru, iako je ona zbog prirode stvari morala postojati odmah nakon upravne organizacije ove oblasti, koja je uslijedila neposredno nakon osvojenja ovih prostora. Sudsko-upravnoj nadležnosti drinskog kadije pripadale su nahije: Sokol, Kukanj, Mileševa, Samobor, Duboštica, Bohorić i Kava. Kadija kadiluka Drina bio je Mevlana Eminudin, koji je uživao timar u nahiji Sokol sa prihodom od 4.097 akči.

Nadležnosti blagajskog kadije pripadale su nahije: Goražde, Zagorje, Bistrica, Osanica, Tođevac, Neretva, Hum, Nevesinje, Blagaj, Trebinje, Popovsko, Vidoška, Dabri, Konac Polje, Onogošte, Vatnica, Gacko i Mostar. Kadija blagajskog kadiluka bio je mevlana Imran. Uživao je timar u nahiji Nevesinje u selu Sovići u iznosu od 4.080 akči. U ovom selu bila su zabilježena 42 domaćinstva i 4 neoženjena, a mevlana Imran uživao je u svom posjedu jedan mlin, tri njive i jednu livadu.

U vojnom smislu vilajet Hersek bio je podijeljen na dvije vojne oblasti (seraskerluk). Pod komandom seraskera Senkura potpadale su nahije Sokol, Kukanj, MIleševa, Samobor, Bohorić, Kava i Duboštica, a pod komandu seraskera Mahmuda nahije goražde, Zagorje, Bistrica, Tođevac, Neretva, Hum, Nevesinje, Blagaj, Popovska, Vidoška, Dabri, Konac Polje, Onogošte, Vatnica, Gacko i Mostar.

Zbog ratnih sukoba koji su vođeni između Hercega i njegovih sinova, između Hercega i drugih bosanskih velikaša, između Hercega i Dubrovačke republike i na kraju zbog samih sukoba sa osmanskom vojskom, oblast kojom je gospodario herceg Stjepan Kosača i njegovi sinovi ostala je u dobroj mjeri opustošena. Navedene godine popisano je čak 28 potpuno napuštenih sela u nahiji Mostar, 4 u nahiji Nevesinje, 16 u nahiji Dubrava te po 12 u nahijama Gacko i Sokol.

Kadiluk Drina

Nahija Sokol nosi ime srednjovjekovnog grada Sokola iznad sastava Tare i Pive. Još u Humskoj zemlji bio je poznat kao središte predjela Drine. Ova nahija spominje se od 1469. g. pa dalje sve do XVIII. st. U tom istom izvoru spominje se i Foča kao glavno mjesto te nahije i cijelog kadiluka sa 192 obitelji i 70 neoženjenih stanovnika.

Nahija Kukanj nastala je iz srednjovjekovne župe Breznica. U njoj se nalazila desetak kilometara jugozapadno Pljevlja koja je bila poznata kao ljetna rezidencija Kosača, a krajem XV. st. izdvojena je u posebnu nahiju.
Nahija Mileševa spominje se prvi put 1469. god. Srednjovjekovna župa u kojoj se nalazilo Mileševo zvala se nekad Crna Stijena, ali je ona davno promijenila ime kada je podignut grad Mileševac, koji su Turci zvali Mileševa. Kasnije je sjedište ove nahije prešlo u Prijepolje.

Nahija Samobor ili Pribud. Pribud se zvala po istoimenoj župi, a Samobor po glavnom gradu te župe. U ovoj nahiji nalazi se i pazar Čajniče kao carski has. Nahija je i dalje nosila oba imena, a spominje se do XVIII. st.
Nahija Dubštica prostirala se s lijeve strane donjeg toka Lima u poriječju njegovih lijevih pritoka Radovine i Dubštice. Prvi put se spominje 1469. u obliku Dubštica, zatim u jednom nedatiranom popisu s kraja XV. st. u obliku Duštica kao nahija koja pripada kadiluku Foči.

Nahija Bohorići predstavljala je malu nahiju koja se prostirala na izvoru Poblačnice. Spominje se samo jednom 1469. godine.

Nahija Poblatje se prostirala u porječju Poblačnice, prvi put se spominje 1469.

Nahija Kava spominje se 1469. i 1477., ali se ne može bliže ubicirati.

 

Kadiluk Blagaj

Zna se da je Blagaj, glavni grad zemlje Hercegove, osvojen još 1466. godine. Turci su odmah po osvojenju u grad stavili posadu, a u podgrađe doveli svoje vlasti, među prvima kadiju. Ovom kadiluku priključene su sve turske oblasti između Drine i Tare s jedne i Neretve s druge stane. Po popisu iz 1469. spominju se slijedeće nahije:

Nahija Goražde čiji je istoimeni grad poznat još od 1383. dok se istoimena nahija spominje prvi put 1469. U trgu Goržde navodi se 144 obitelji i 115 neoženjenih.

Nahija Zagorje dobila je svoje ime po istoimenom predjelu između gornje Neretve i Drine. Ne zna se gdje je bilo središte ove nahije.

Nahija Bistrica odgovara istoimenoj župi u porječju Bistrice, lijeve pritoke Drine. U popisima iz 1469. i 1477. god. u Bistrici se spominje trg Ustikolina koja je imala 1469. 60 obitelji i 21 neoženjenog, a 1477. 82 obitelji i 11 neoženjenih kršćana.

Nahija Osanica nalazila se između nahija Goražda i Bistrice. Gdje je bilo sjedište ove nahije ne zna se.

Nahija Tođevac nazvana je po srednjovjekovnom gradu koji je ležao lijevo od Sutjeske. Nastala je iz srednjovjekovne župe Drinavljevo poznate od 1405.

Nahija Viševa prostirala se u izvorišnom dijelu rijeke Neretve. Glavno mjesto nahije bilo je vjerojatno Ulog, a još se spominju i Borač, Trnovi i Strane.

Nahija Kom ležala je odmah iza Viševe na zapadu, ali o njoj nemamo nikakvih podataka.

Nahija Neretva predstavljala je dio stare župe oko današnjeg Konjica. Središte te nahije bio je trg Biograd koji je 1469. imao 13 obitelji i 4 neoženjena stanovnika. Neki povjesničari smatraju da ova nahija nije spadala u blagajski kadiluk, nego je sve do 1537. bila u sastavu neretvanskog kadiluka sa sjedištem u trgu Konjic .

Nahija Nevesinje odgovara istoimenoj staroj župi. Ne zna se gdje je bilo središre ove nahije. Glavni grad ove župe u srednjem vijeku bio je Vinačac, ali se pod Turcima ne spominje. Najznačajnije naselje u XV. st. bilo je Biograd u kojemu je bilo 132 obitelji i 24 neoženjena.

Nahija Blagaj obuhvaćala je grad i uže područje starog grada Blagaja. Popisi iz 1469. i 1477. god. ne spominju broj kuća u Blagaju koji je bio središte nahije i čitavog kadiluka, dok je u njegovu podgradu «selu Blagaj» upisano samo nekoliko kuća.

Nahija Trebinje odgovara istoimenoj srednjovjekovnoj župi. Za nju znamo da je starija od 1469. jer se 1467. spominje subaša u Trebinju. Od veljače 1471. do rujna 1473. ova je nahija bila u vlasti hercega Vlatka zajedno sa nahijom Popovo.

Nahija Popovo odgovara istoimenoj župi koja je došla pod tursku vlast prije studenog 1467. Dalje je dijelila sudbinu Trebinjske nahije.

Nahija Vidovska ili Vidoška nalazila se u Vidovu polju koja se prostirala u poriječju rijeke Bregave. Nahija je nazvana po srednjovjekovnom gradu Vidoškom kako se nekad zvao stolački grad. Odatle se i kasnija stolačka kapetanija zvala Vidoška kapetanija.

Nahija Dabri također istovjetna sa starom župom. U njoj se spominje i selo Predol

Nahija Konac polje nalazi se na kraju Nevesinjskog polja i često je smatrana dijelom Nevesinja jer se rijetko spominjala zasebno.

Nahija Fatnica smještena između Stoca i Bileće spominje se od 1469., ali rijetko.

Nahija Gacko nalazila se u oblasti Podgorja. U njoj se nalazi trg Cernica sa 81 obitelji i 18 neoženjenih. Dok se grad Ključ više ne spominje. Ova nahija bila je važno područje jer se pod njenim nadzorom nalazio trgovački put Hercegovine Dubrovnik – Foča.

Nahija Mostar po prvom popisu imala je samo 19 kuća. Sama nahija dobila je ime po istoimenom gradu, a prostirala se i na teritoriju srednjovjekovne župe Blato. Mostar su Turci odmah osigurali posadom i počeli tu razvijati varoš. Prihodi Mostara spadali su u sandžakbegov has.

Nahija Drežnica prostirala se u porječju Drežanke desne pritoka Neretve.

Nahija Onogošt osim u popisu iz 1469. spominje se i 1477. gdje se javlja paralelno sa hercegovačkom nahijom Nikšić.

Nahija Dubrava se nalazila na području Počitelja koji je tada bio u rukama Mađara. Ipak su ovu nahiju upisali u svoj defter još 1469.

 

 

Novo u sekcijama Historija i Geografija

Srebrenica nacionalnost uceniika osnovnih skola 2014/2015

Ovo su podatci za tekucu skolsku 2014/2015 godinu   Skolska 2014/2015 1 Osnovna skola Srebrenica:257 Bosnjaka i 152 Srbina
Kosta Todorovic Skelani:69 Srba i 16 Bosnjaka
Ukupno 221 Srba,273 Bosnjaka Osnovne skole    Bosnjaka:55,27% u osnovnim skolama ove skolske godine    



We have 190 guests online