BosanskeHistorije.com

Vlasti Prijedora tražile da se danas ne čuje ezan


"Prijedor je grad logora, i više od 40 pravosnažnih presuđenih ratnih zločinaca, to su samo neki od mnogih razloga zašto je pogrešno u Prijedoru obilježavati Oluju i nećemo gradonačelniče Prijedora gasiti ezan, nije hrišćanski to tražiti, da ima dostojanstva, onog osnovnog, nikad ne bi tražili takvo nešto".

Vlasti Grada Prijedora zatražilo je da se tokom posjete predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i patrijarha Porfirija u Prijedoru ne čuje ezan.

Kako je rečeno Politicki.ba, takva poruka upućena je čelnicima Islamske zajednice u Prijedoru preko "podobnih" Bošnjaka koji rade u strukturama gradskih vlasti.

Poruka je odmah odbijena!

"Zamisli djecu su nam pobili" kaže Vučić u Prijedoru, gradu u kojem 102 ubijene djece još uvijek nema svoj memorijal.

Svako dijete bilo srpsko ili bilo koje drugo, dijete je dijete, svijet za sebe, i svako dijete je ubijen jedan cijeli svijet Vučiću", napisao je Omer Redžić.

Ovaj prijedorski Bošnjak, imam čaršijske džamije, podsjetio je i da je "u Prijedoru Tomašica najveća masovna grobnica u Evropi u zadnjih 70 godina.


Prijedor je grad logora, i više od 40 pravosnažnih presuđenih ratnih zločinaca, to su samo neki od mnogih razloga zašto je pogrešno u Prijedoru obilježavati Oluju i nećemo gradonačelniče Prijedora gasiti ezan, nije hrišćanski to tražiti, da ima dostojanstva, onog osnovnog, nikad ne bi tražili takvo nešto.

Prenesite svojim suradnicima da više nikad ne zovu po tom pitanju", poručio je Redžić.

Od imama u Prijedoru traženo da ne puštaju ezan dok Vučić, Dodik i ostali drže govore na obilježavanju "Oluje"

Prijedorska policija, ali i Dragoslav Kabić, predsjednik lokalnog odbora SNSD-a, stranke koja je na vlasti i u tom gradu, tražili su jučer od Medžlisa Islamske zajednice Prijedor da se ne puštaju ezani sa razglasa na džamijama.
Odsječen od realnosti
Dodik iz Prijedora: Srpski narod napravio dvije države - Rg i Srbiju, "Oluja" je UZP SAD-a i Hrvatske

Preciznije, od glavnog imama, ali i drugih imama, je zatraženo da se ne pušta ezan u periodu od 17 do 22 sata. Kada su imami zatražili da im se dostavi zvanično i napismeno obrazloženje, razlog zbog čega ne bi trebali učiti ezan u vrijeme ikindije i akšama, više im se niko nije javio.

U prijedorskoj Gradskoj džamiji, kako je Faktoru potvrđeno, uprkos zahtjevima ipak je proučen ezan u vrijeme svih jučerašnjih namaza.

Razlog zbog kojeg je od imama zatraženo da ne uče ezane na uobičajen način je obilježavanje stradanja Srba tokom hrvatske vojne akcije "Oluje" na glavnom prijedorskom trgu, gdje su prisustvovali predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta Rg Milorad Dodik, kao i članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović, entitetski premijer Radovan Višković, poglavar Srpske pravoslavne crkve Porfirije i drugi.

Prijedor je grad u kojem je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ubijeno 3.176 civila nesrpske nacionalnosti, Bošnjaka i Hrvata. Među ubijenim civilima tokom rata je i 102 djece, kojoj nikada nije izgrađeno spomen-obilježje uprkos višegodišnjem insistiranju porodica ubijenih i udruženja žrtava. Najveći masovni logori i masovne grobnice, među kojima je Tomašica, bili su na teritoriji Prijedora. Više od 32.000 Prijedorčana je bilo nezakonito zatočeno u 58 koncentracionih logora ili drugih mjesta zatočenja.
ad

Za ratne zločine u Prijedoru osuđeno je, što u Hagu, što u domaćim sudovima, oko 40 ratnih zločinaca a procesi su do sada vođeni protiv njih više od 60.

Preživjele žrtve zločina u Prijedoru, porodice ubijenih i nevladin sektor protivio se obilježavanju "Oluje" u Prijedoru, ali je događaj ipak sinoć održan. Na tom skupu mogle su se čuti nacionalističke i huškačke poruke.

treba mu podrška
Dodikovi političari se okupili na "narodnom skupu" u Prijedoru tendeciozno nazvanim "Branimo šumsku

berbir je napisao/la: ↑01 nov 2023 15:18 OMARSKA KAO OPĆINA!
Nema nikakve logike zašto bi bila. Ne povećava se broj stanovnika i nema nove industrije kao npr. Stanari. Nije ni na granici sa Federacijom, pa da bude nešto nama na štetu.
Podsjetilo me to na osnivanje općine Srbac, nekadašnjeg mjesta zvanog Bosanski Svinjar. Ta općina je osnovana par godina prije dogovora Cvetković-Maček, upravo da bi se oduzela teritorija od buduće Hrvatske Banovine.
Taj dogovor, ustvari podjelu Bosne su napravili po principu: gdje su Hrvati većina to ide Hrvatima, a gdje su Srbi ide Srbima. Dogovor je bio da uopće ne gledaju koliko ima Bošnjaka, kao da ih i nema.
Mislim da i ovu općinu Omarsku prave zbog buduće podjele Bosne i Hercegovine!!!!!
Omarsku bi Srbi zadržali, a teritoriju zapadno bi dali Hrvatskoj. Granica Hrvatske bi išla pravcem Kozara - Manjača - Janj (možda Vlašić) - Kupreška Vrata -Makljen - Ivan Sedlo (možda ispod Konjica) i dalje kako je linija išla 1939-e i kako je i sad linija razdvajanja.
Bosna i Hercegovina ima jako izražene prirodne granice: Sava - Drina -Dinara. Gore navedena linija slično ide prirodnim granicama, tj. vrhovima planina i prijevojima i što je bitno za strance, ostavlja isti oblik trokuta ostatku BiH.

Ovo osnivanje općine Omarske kao dio ratnog plana, ide na listu argumenata da će Hrvatska i Srbija napasti Bosnu i Hercegovinu:
- konstanto izmišljanje prijetnji iz BiH od strane svih visokih hrvatskih političara
- kupovina napadačkih aviona umjesto za patroliranje
- demografska propast Hrvata u BiH (ili kako Jack kaže: "moraju nešto uraditi do kraja ove dekade"
- izvlačenje industrije iz Srednje Bosne i smanjivanje pomoći tim dijelovima
- prebacivanje mornaričke pješadije u Ploče
- izvlačenje oružja iz kasarni
- davanje putovnica samo Krajišnicima
- nikakvo ulaganje u Pounje i dolinu Sane od strane Srba, samo humanitarna pomoć. Srbi znaju da su uzeli previše i da im je to bezperspektivna imovina.
- slučaj skladištenja nuklearnog otpada Trgovska Gora i migranti se koriste kao okidač nemira između Srba i Hrvata
- nemiri između njih se koriste za početak sukoba ovdje. Isto kao što su uradili tokom agresije.
- dovođenje Mađarskog, Britanskog, Francuskog i Španskog SFOR-a da im pomognu u diobi. Isto kao što su uradili tokom agresije.
- Srbi davanjem teritorija prave žrtvu od sebe da mi mogli uzeti na nekom drugom mjestu.
- Francuzi prodajom Rafalea i obećavanjem prodaje Srbima istog tipa aviona prave situaciju da se ne zna ko bombarduje u Bosni. A vjerovatno će i Francuzi se uključiti.
- Francuzi su već prodali Makedoniji i Srbiji PVO sisteme da Turci i drugi ne mogu avionima dostaviti pomoć.
- Srbi lagano napuštaju Šipovo i Varcar-Vakuf i tamo se trenutno siječe zadnje što je od šuma ostalo.
- Asfaltiranje puta Gornji Vakuf - Novi Travnik koji je tako loše napravljen da će izgleda služiti samo za izvlačenje stanovništva.

To je njihov plan i ovo treba ponavljati i širiti dalje, tako da imaju manje opcija za djelovanje, a pobjeda će na kraju biti naša, i vjerojatno će Hrvatska izgubiti ono malo državnosti što joj je ostalo. Imam argumente i za to, ali to u nekom drugom postu ili će biti bolje da zadržim za sebe.

Ako imate dodatne ili kontra argumente, molim vas napišite ovdje, samo da ton diskusije bude uljudan.
U historiji, a i u predviđanju budućnosti, nema dokaza samo argumenti.
Dobili su države po prvi put od srednjeg vijeka i sad se igraju sa njihovom budućnošću. Ne bi me bilo briga za njih, nego će nama nanijeti puno zla, a neće nas moći uništiti i opet se vraćamo u taj isti srednji vijek sa modernim feudalcima i teškim, zaostalim načinom života.
Pošto oni idu na brzi, kockarski rat, svaki razgovor o tome im smanjuje šansu na uspjeh.
Selam i pozdrav svim Bošnjacima i Bosancima!

Meho5 je napisao/la: ↑17 sep 2023 12:57 Omarska hoće na silu i prevaru da prisvoju bošnjačka mjesta iako se narod u tim mjestima izjasnio i dao svoje potpise za buduću opštinu Kozarac. Nažalost mi u Kozarcu nemamo neke konkretne podrše od strane naših političara, kao i uvijek prepušteni smo sami sebi.

dennis je napisao/la: ↑13 nov 2023 16:51 Koja bošnjačka sela idu u općinu Omarska ?

Jel to gotova stvar?

OPSADNO STANJE U OMARSKOJ: Mještani brane svoje kuće, Dodik ih prevario (FOTO)

Prema riječima Save Dukića, mještanina Gornje Omarske, 29. marta prošle godine na sastanku sa predsjednikom Miloradom Dodikom dogovoreno je da se uđe u sistem izmještanja trase autoputa, ali kako sam kaže od obećanog nije bilo ništa.


Prava drama odvijala se danas u Gornjoj Omarskoj u zaseoku Sekulići kod Prijedora gdje je bio prisutan veliki broj pripadnika Policijske uprave Prijedor i Jedinice Žandarmerije koji su obezbijeđivali lice mjesta dok se čekao dolazak vještaka Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove koji su trebali, prema najavi, na silu da izvrše eksproprijaciju kuće Olivera i Neđeljka Rubina. Oni su zatvorili kapiju i istakli transparent na kojem piše "Autoput da, preko naših imanja ne".

Opsadno stanje u Omarskoj, mještani brane svoje kuće

"Trasa koja prolazi kroz tri mjesne zajednice ruši 31 kuću i 27 ugrožava. Vlast je upoznata sa ovim problemom i neće da reaguje. Imamo najveći problem sa gospodinom ministrom saobraćaja.

Jutros nam je poslata policija a bilo je rečeno da će doći u 12 sati a oni su došli u 9. Dvije marice, tri četiri auta, uhapsili su nevinog čovjeka koji je krenuo mirno u dvorište", kaže Oliver Rubin, mještanin Gornje Omarske.

Policija nije dozvolila ni ekipi televizije BN pristup do kuće Olivera Rubina a zaustavljali su svako auto koje tim putem prolazi.

Prema riječima Save Dukića, mještanina Gornje Omarske, 29.marta prošle godine na sastanku sa predsjednikom Miloradom Dodikom dogovoreno je da se uđe u sistem izmještanja trase autoputa, ali kako sam kaže od obećanog nije bilo ništa.


Kako saznaje BN, policija je jutros uhapsila Radojicu Cvijića jednog od mještana, koji je došao da podrži porodicu Rubin. Sa njim je bila njegova supruga Milka Cvijić kojoj je kako tvrdi policajac zaprijetio hapšenjem dok iz Policijske uprave Prijedor o današnjem događaju kažu da su policijski službenici ove uprave samo pružali asistenciju Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove te potvrdili da je zbog narušavanja javnog reda i mira jedno lice lišeno slobode.

Svoje nezadovoljstvo, mještani navedenih sela iskazivali su i ranije kroz proteste. Za potrebe izgradnje auto-puta Prijedor- Banjaluka kako je ranije rečeno, predviđeno je rušenje 237 objekata, od čega 80 na području Banjaluke i 157 na području Prijedora.

Ni nakon pet godina od kako je Vlada sa Kinezima potpisala ugovor o koncesiji za igradnju autoputa, imovinsko-pravni odnosi još uvijek nisu rješeni.

Vještaci napustili Omarsku, mještani spriječili eksproprijaciju (VIDEO)

16. 02. 2024. / 12:02

PRIJEDOR – Predstavnici Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove (RUGIPP) nisu danas uspjeli da uđu u dvorište Neđeljka i Olivera Rubina kako bi izvršili eksproprijaciju njihovih kuća na trasi autoputa Banjaluka – Prijedor.
autoput Banjaluka - Prijedor

Foto: Capital.ba

Podsjećamo, u zaseoku Sekulići kod Omarske jutros je bilo opsadno stanje oko kuća mještana koji se protive eksproprijaciji njihovih kuća na trasi autoputa Banjaluka – Prijedor.

Najmanje 20 policajaca je obezbjeđivalo lice mjesta dok se čekao dolazak vještaka RUGIPP-a koji su trebali da izvrše eksproprijaciju kuće Rubina.

Njih je ispred kuće dočekalo nekoliko desetina mještana i još više policajaca, a kada su stigli pokušali su da uđu, ali ih vlasnici Neđeljko i Oliver nisu pustili.

“Nećete ući. Nikad vas nećemo pustiti. Nikada nećemo prodati. Mogli ste promijeniti trasu da nam ne rušite kuće”, rekao je Oliver Rubin.

Nakon toga, vještaci su otišli, a mještani su ostali još neko vrijeme ispred kuće.

Novogradski dani

U sali Općine Novi Grad izvedena poema "Hava majko, koliko ti je srce" u znak sjećanja na ubijene Prijedorčane

Izvedbom poeme "Hava majko, koliko ti je srce", autora Sabita Bekte, u petak 31. maja otvorena je 26. manifestacija Novogradski dani.

Poema je izvedena u multimedijalnoj sali Općine Novi Grad Sarajevo na Dan bijelih traka, dan sjećanja na ubijene Prijedorčane tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Poema je posvećena Havi Tatarević iz Prijedora, hrabroj majci kojoj su tokom proteklog rata srpski agresori ubili šest sinova i muža. Njeni najmiliji mučki su ubijeni, a posmrtne ostatke pronašla je nakon 20 godina u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici u BiH. Prisutnima se obratio pomoćnik načelnika za boračka pitanja, rad, socijalna pitanja i zdravstvo Tajib Delalić, koji je podsjetio na značaj sjećanja i kulture pamćenja.

"U okviru 26. manifestacije Novogradski dani, na dan koji se u BiH obilježava kao Dan bijelih traka, upriličili smo izvedbu poeme 'Hava majko, koliko ti je srce'. Ovakvi događaji su izuzetno važni, posebno u kontekstu negiranja zločina i genocida. U Prijedoru je ubijeno 3.176 osoba, uključujući 102 djece, a jučer su negatori genocida pokušali izvrnuti istinu o tim događajima. Važno je da se kultura sjećanja održava kako bismo spriječili da se takvi zločini ponove. Vidite kako se sada svim silama bore protiv Rezolucije o Srebrenici koja je usvojena. Ali uz sve napore i borbu da se to ne desi, demokratski svijet je stao na stranu pravde i uz ono što se desilo 1992-1995. godine. I demokratski svijet i danas stoji uz ono što se dešavalo na današnji dan u Prijedoru", rekao je Delalić.

Autor poene Sabit Bekto, bivši logoraš koji je preživio torture u prijedorskim logorima, istakao je svoju posvećenost pisanju i prenošenju sjećanja na mlade generacije, kako bi se zapamtila strahota proteklog rata u BiH.

"Preživio sam brutalnosti i torture, kao i mnogi moji prijatelji. Ova poema je napisana da nas podsjeća na te dane i da nikada ne zaboravimo. Ja ovih dana preživljavam ponovo sve to, pokušavam te emocije ugušiti, ali to je jače od mene. Želja mi je da to sjećanje prenesem na našu djecu, to je nešto što zaista želim. Da oni znaju šta nam se dogodilo. A danas me najviše boli nepravda i volio bih da ti ljudi konačno počnu odgovarati za sve što su uradili. Ja ću nastaviti i dalje da pišem i da pričam o tim događajima, smatram to svojom obavezom", rekao je Bekto.

Događaju su osim predstavnika Općine Novi Grad Sarajevo prisustvovali i predsjedavajući Općinskog vijeća Novi Grad Mirza Selimbegović, direktor Memorijalnog centra KS Ahmed Kulanić, kao i brojni građani koji su na taj način odali počast svim ubijenim i nestalima u Prijedoru i cijeloj BiH.

U programu su učestvovali profesorica dramskih umjetnosti i glumica Narodnog pozorišta Minka Muftić, glumica Narodnog pozorišta Belma Salkunić, tenor Sarajevske opere Ileš Bechei, te profesor Muzičke akademije Elvir Solak, Gordan Simić uradio je scenarij i režiju.

Amor Mašović: U Prijedoru se nalaze još desetine masovnih i stotine pojedinačnih grobnica


"Svaka dvanaesta nestala osoba na području općine Prijedor je osoba ženskog pola, uključujući i djevojčice. Svaka trideseta nestala osoba je dijete mlađe od 18 godina".

U Prijedoru je 1990-ih godina nestalo 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Još uvijek se traga za više od 470. Dok udruženja žrtava pretpostavljaju da negdje postoji najmanje još jedna masovna grobnica s većim brojem žrtava, do tačnih informacija o lokacijama je sve teže doći.

Amor Mašović, čovjek koji je postao simbol potrage za onima koji su nestali tokom rata u Bosni i Hercegovini, a koji je dugi niz godina radio na poziciji predsjedavajućeg Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, za agenciju Anadolu govorio je o masovnim grobnicama na tom području, ubijanju civila, ali i neidentificiranim posmrtnim ostacima i više od tri decenije nakon rata.

Prva presuda za genocid

Istakao je da je "Prijedor važan i specifičan i po tome što je praktično prva presuda za genocid izrečena za područje općine Prijedor".

- Na području općine Prijedor u periodu između 1992. i 1995. desio se genocid i to sudski presuđeni genocid. Nažalost, u našoj javnosti se to vrlo rijetko spominje, ljudi ili ne znaju ili jednostavno se dvoume da li da to javno iskažu. Javno govorim da se u Prijedoru desio genocid. Srpski vojnik Dragan Opačić, pripadnik Prve motorizovane-gardijske brigade, rođen 1975. godine, zarobljen 1995. na Treskavici, kao ratni zarobljenik, na suđenju pred Višim sudom u Sarajevu je priznao optužnicu koju je podiglo Više javno tužilaštvo u Sarajevu. Priznao je optužnicu koja ga je teretila za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i genocid. On je priznao ta djela. Osuđen je na deset godina maloljetničkog zatvora, jer je ova djela počinio kao maloljetnik - pojasnio je Mašović.

Podsjetio je da je Opačić osuđen za ubistvo 25 logoraša u Trnopolju od kojih su dva ubistva bila klanjem, i deset silovanja, uključujući i silovanja maloljetnih djevojaka.

- Ovo je prva presuda za genocid na prostorima bivše Jugoslavije, prva presuda nakon Drugog svjetskog rata za genocid. Čudi me da i ljudi intelektualci i koji se bave istraživanjem ratnih zločina ne znaju da je ovo prvi presuđeni genocid na ovim prostorima. Inače se vrlo rijetko spominju i druge presude za genocid, jer nam je vrlo često Srebrenica u prvom planu, ali genocid je presuđen i za općine Kotor Varoš. Đurađ Kušljić je presuđen za općinu Osmaci. Također, jedna osoba je optužena za genocid, ali nije presuđena iako je bavarska sudska komora zaključila da se na području Foče desio genocid, iako za taj genocid nije odgovorna ta osoba koja je bila optužena - istakao je Mašović.

Podsjetio je da je Nikola Jorgić, koji je umro u zatvoru u Njemačkoj, osuđen za genocid na području Doboja.

Tri velike masovne grobnice sa stotinama tijela

U Prijedoru je '90-ih godina nestalo 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Još uvijek se traga za više od 470.

- Prijedor je specifičan po mnogo čemu, ne samo po konc-logorima. Tu su zapravo logori za likvidacije - Omarska, Keraterm, Trnopolje. Prijedor je karakterističan po tome što broj evidentiranih nestalih osoba, dakle 3.176, nije ujedno i broj ubijenih Prijedorčana koji prema nekim istraživanjima dostiže oko 5.000. U Prijedoru je u svega tri velike masovne grobnice pronađeno više od polovine svih nestalih. Tu je masovna grobnica Tomašica s njenom sekundarnom grobnicom Jakarinom Kosom. I to je prvi utvrđeni slučaj izmiještanja posmrtnih ostataka, koji će kasnije, 1995. godine u Srebrenici biti ispoljen u svom najdrastičnijem obliku. Tu su i Korićanske stijene i Stari Kevljani - pojasnio je Mašović.

Naglasio je da ovakva situacija govori "da je to genocid".

- Da je organizovano, sistematski i planski rađeno na prikrivanju 'običnih' ratnih zločina ili je već tada postojala svijest kod zločinaca, planera, organizatora da je genocid to što su učinili i da svakako treba uništiti dokaze o njegovom počinjenju - kazao je Mašović.

Najmanje 75 masovnih grobnica

Posmrtni ostaci ubijenih Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora pronađeni su na 501 lokaciji i u 75 masovnih grobnica, na području deset općina i u tri države odnosno u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji.

- Pronađeno je najmanje 75 masovnih grobnica, s tri ili više od tri žrtve. Uz Tomašicu i njenu sekundarnu Jakarinu Kosu, tu su još i Hrastova Glavica sa 124 žrtve, plus dvije žrtve iz Drugog svjetskog rata, i Korićanske stijene nazvane 'kamena grobnica' gdje je streljano više od 200 logoraša. Tu je i grobnica Stari Kevljani zajedno s Kevljanima. Tu su i velike grobnice poput Redaka I, Redaka II, jame Lisac u kojoj su pronađene i osobe ženskog pola - rekao je Mašović.

Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, u masovnoj grobnici Stari Kevljani ekshumirano je 456 slučajeva, Tomašici 483 slučaja, a na Korićanskim stijenama oko 200.

Mašović je podsjetio i na ekshumacije kojim je prisustvovao. Nalazili su različite predmete uz žrtve, zavisno od područja gdje je rađena ekshumacija.

- Žrtve koje su ubijene pred kućama, štalama, garažama ili na radnom mjestu, i istog dana ili nakon dan, dva prebačene u Tomašicu, znale su kod sebe imati i neke dokumente, čak i po neki predmet. Nailazili smo na Seiko 5 satove koji su nam pomogli da utvrdimo datum njihovog ubistva, jer su istražitelji s Danskog instituta ustanovili da ovaj sat, nakon prestanka pokreta ruke, kuca još od 24 do 48 sati. Ako su žrtve bile logoraši, onda su najčešće bili bez bilo kakvih dragocjenosti ili dokumenata. One žrtve koje nisu prolazile kroz logore su imale više elemenata za klasičnu identifikaciju - ispričao je Mašović.

Poručio je da "silovanja, logori za likvidacije, konc-logori, masovne grobnice, jame kao masovne grobnice, rijeke u i oko Prijedora, broj ubijenih i nestalih, jasno govore u prilog činjenici da je na području Prijedora počinjen genocid".

- Svaka dvanaesta nestala osoba na području općine Prijedor je osoba ženskog pola, uključujući i djevojčice. Svaka trideseta nestala osoba je dijete mlađe od 18 godina - istakao je Mašović.

Traga se za još više od 470 žrtava

Na području Prijedora još uvijek se traga za još više od 470 žrtava koje se nalaze u nekim masovnim ili pojedinačnim grobnicama. Tu je i veliki broj neidentificiranih posmrtnih ostataka iz koje je nemoguće uzeti DNK i koje će vjerovatno i ostati neidentificirane.

Mašović se ne slaže da bi se ti posmrtni ostaci trebali zajedno ukopati, u jednom mezaru koji je sličan grobnici.

- Nisam sklon takvim rješenjima. Nisam sklon rješenjima gdje ćemo jednom ekshumirane žrtve iz masovnih grobnica, sada mi sahranjivati u masovne grobnice. Postoji pametnije, dugoročno gledano, inteligentnije rješenje, a to je da se svaki dio skeleta, pa makar bio i najmanji dio, zasebno sahrani. To jeste skuplje rješenje, ali broj takvih žrtava u Šejkovači nije prevelik da država to ne bi mogla isfinansirati. Te djeliće skeleta treba sahraniti pod sudskom oznakom pod kojom su ekshumirani. Radi se o ljudima koji su bili u logorima i kasnije streljani rame uz rame sa onima koji danas imaju nišane. Zašto bi oni bili drugačiji od njih? Zašto oni opet moraju u masovne grobnice? Ne moraju i ne trebaju - pojasnio je Mašović.

Smatra da su ti posmrtni ostaci neidentificirani iz nekoliko razloga, jedan od njih su pogreške pri klasičnoj identifikaciji.

- Tada nije bilo DNK metode. Drugi razlog je što su skeletni ostaci do te mjere oskudni da je nemoguće iz njih izlučiti DNK profil pa ih identifikovati na osnovu toga. Treći mogući razlog je, a takvih slučajeva je najmanje, da je izolovan DNK profil iz kompletnog ili nekompletnog skeleta, ali nema podudaranja s DNK profilima iz krvi živih srodnika. To je tako, jer nemaju bližih živih srodnika - istakao je Mašović.

Poručio je da se na području Prijedora vjerovatno nalaze još desetine masovnih i stotine pojedinačnih grobnica. Međutim, počinioci ili oni koji znaju gdje se nalaze i danas šute.

- Zavjet ili zavjera šutnje je zapravo ono što mene najviše plaši. Plaši me ta zavedenost velikog broja ljudi srpske nacije na prostoru, prije svega bh. entiteta Republika Srpska, i u susjednoj Srbiji. To njihovo slijepo slijeđenje vođa koji ih očigledno vode u ambis. Potpuno mi je neshvatljivo da neko ko je direktno ili indirektno svjedočio odvođenju njegovog prvog komšije danas šuti o tome, da šuti o lokacijama gdje su ti ljudi odvođeni. Poznato je da je za Tomašicu morao doći čovjek, koji je dolazio s drugog mjesta, a ne s područja Tomašice, da nas odvede tamo i pokaže gdje je ta grobnica - dodao je Mašović.

Kolektivna dženaza u Prijedoru

Danas će u Prijedoru biti klanjana kolektivna dženaza i obavljen ukop za još četiri žrtve.

Vjerski program u 12.15 sati, nakon kojeg će biti klanjana dženaza koju će predvoditi reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović.


(Preporod.info)

20. juli, simbol stradanja Bošnjaka Bosanske krajine
Ne gledajmo ni prema Istoku ni prema Zapadu, pitajući se kada će pomoć stići, već sami učinimo napor da predstavimo istinu istinom, a suzbijemo laž
Teško naći grad u kojem je na jednom mjestu vršeno izdvajanje i obilježavanje stanovništva, kao što je to učinjeno s nesrpskim stanovništvom u Prijedoru koje je obilježeno bijelim trakama. Ubijani su Bošnjaci na kućnim pragovima, transportirani u veliki broj zloglasnih logora i na kraju zatrpavani u najveću masovnu grobnicu poslije Drugog svjetskog rata - u Tomašicu.
R.S.


Od Biljana, preko Prijedora, Kozarca pa sve do Bosanskog Novog, svaki dan u julu 1992. godine vršeno je ubijanje, protjerivanje i uništavanje nesrpskog stanovništva.

- Bošnjaci Prijedora pripremali su se tih dana za žetvu rodne pšenice po prijedorskim poljima, a kao većinski narod, u ovom dijelu Bosne i Hercegovine živjeli su u skladnim međukomšijskim odnosima. Prema njihovom svjedočenju, često su prema nemuslimanima bili čak i bolji nego prema svojim komšijama muslimanima. Zajedno su obilježavali praznike, družili se i bili prijatelji, sve do tog tragičnog jula 1992. godine. Naivno su vjerovali da će biti pošteđeni i spašeni ako nikome ništa loše nisu učinili. Svi zločini koji su izvršeni nad njima bili su učinjeni od onih koje su najbolje poznavali - naveo je muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić danas u hutbi koja je pročitana u svim džamijama u BiH a povodom 20. jula, simbola stradanja muslimana Bosanske krajine, u gradovima i mjestima doline Sane.


Dodao je da je teško naći grad u kojem je na jednom mjestu vršeno izdvajanje i obilježavanje stanovništva, kao što je to učinjeno s nesrpskim stanovništvom u Prijedoru koje je obilježeno bijelim trakama. Ubijani su Bošnjaci na kućnim pragovima, transportirani u veliki broj zloglasnih logora i na kraju zatrpavani u najveću masovnu grobnicu poslije Drugog svjetskog rata - u Tomašicu.

- Oni koji su planirali, a zatim realizirali genocid nad Bošnjacima bili su svjesni da to nije samo zločin s ciljem uništenja jedne skupine i jednog naroda u jednom vremenu. Znali su da će to ostaviti teške posljedice na sve preživjele, pa i na cijelu zajednicu. Izdvajanjem muškaraca i njihovim svirepim ubijanjem, zatim silovanjem i zlostavljanjem žena nanijeli su težak gubitak i bol ne samo njima nego i njihovim najbližima, a u konačnici i cijelom bošnjačkom narodu - kazao je on.

Naveo je da nas "Kur'an uči da je faraon ubijao sinove Benu Israila a ostavljao žensku djecu".

- Cilj faraona bio je da uništi potomstvo Izraelćana tako što su ostavljana samo ženska djeca, a sva muška pa i ona tek rođena djeca su ubijena. U takvom stanju žene nisu mogle opstati same i ne bi se nastavilo potomstvo naroda Israilovog. Drugi cilj faraona bio je - fizičko, emocionalno i duhovno slamanje žene. Poseban je bol majke koja s mukom i nadom nosi svoje dijete u trudnoći da bi nakon rođenja dijete bilo ubijeno. Između tog faraonskog genocida i genocida devedesetih godina gotovo da nema razlike. Ubijanje golorukih muškaraca i dječaka diljem Bosne i Hercegovine bio je samo početak stvarne namjere. Cilj je bio jasan - da se više ne rađaju muslimanska djeca, a oni koji ostanu živi će cijeli svoj život nositi teret sjećanja i bit će traumatizirani jer će više puta biti emocionalno ubijani - akcentirao je on.

Konstantno vršenje strašnih zločina od 1992. godine u Prijedoru do 1995. u Srebrenici govori nam da genocidne namjere neprijatelja nisu jenjavale, već suprotno, one su se pojačavale, istaknuo je muftija.

- Zašto bismo danas vjerovali da se nešto promijenilo!? Zločinci su uvijek isti u svojim zločinačkim namjerama, a uz to nastoje sebe i sve druge obmanuti da nikakvo zlo nije počinjeno. Međutim, od toga je teže i opasnije kada pripadnici naroda od kojih potječu zločinci nastoje skrivati i negirati očiti zločin. Mnogi među njima još su živi i znaju nešto o kolektivnim grobnicama i mjestima stratišta naše braće i sestara, ali ne žele to obznaniti. Svojom šutnjom ne dozvoljavaju da se ekshumiraju mrtva tijela i da se srca i duše njihovih najbližih smire. A najviše ih u tome podstiču oni koji javno i brutalno negiraju da je počinjen genocid - kazao je on u Bihaću.

Osim što je mjesec juli simbol stradanja Bošnjaka, on je ove godine i početak 1446. godine po Hidžri.

- Naš narod je, nažalost, najbolje razumio Hidžru u vremenu svog kolektivnog stradanja. Sve poruke Hidžre su usmjerene da se blagovremeno pripremimo za moguće izazove i opasnosti. Kao i svaka hidžretska godina, i ova nas podsjeća na dvije dimenzije Hidžre - historijsku i duhovnu. Ispravno razumijevanje Hidžre muslimane usmjerava kroz stoljeća: daje nam smjernice kako i na koji način razumjeti svoj dom i svoju domovinu - naveo je muftija Kudić.

Poslanik, a.s., je rekao da nakon oslobođenja Mekke nema hidžre već slijedi borba i namjera da se sačuvaju najvažnije vrijednosti svakog čovjeka, univerzalne vrijednosti, a to su: njegov život, vjera, čast, imetak i razum.

- I da ništa drugo nismo uzimali iz Kur'ana osim ajete koji nam govore o Hidžri, znali bismo kako sačuvati te vrijednosti. Allah, dž.š., kaže: Ako ga vi ne pomognete - pa pomogao ga je Allah. Ove riječi nas usmjeravaju da i kada budemo ostavljeni od drugih da je s nama Allah, koji je najbolji Pomagač. U 214. ajetu sure El-Bekare stoji: Allahova pomoć je blizu. Ova pomoć rezervirana je za one koji je zaslužuju, a nju zaslužuju oni koji su izdržljivi i strpljivi u nevoljama, koji su uvjereni da pomoć dolazi samo od Allaha i to onda kada Allah hoće. Biti svjestan ovih riječi daje nam snagu da se ne osvrćemo i ne gledamo uvijek ni prema Istoku ni prema Zapadu, pitajući se kada će pomoć stići, već da sami učinimo napor, da predstavimo istinu istinom, a suzbijemo negiranje i laž. Drugi često neće pomoći iako im je istina potpuno jasna - kazao je on.

On je, između ostalog, poručio da je naša zemlja emanet.

- Jednu majku Bošnjakinju koja je ostala bez muža i tri sina, koje su zločinci odveli i svirepo ubili, pitali su zašto se vratila svojoj kući, a ona je odgovorila: Da gledam zemlju po kojoj su moja djeca hodila. Naša zemlja je emanet svih nas i naša je obaveza da se vratimo zemlji i mjestima na kojima su naša braća i sestre živjeli, prenoseći istinu budućim generacijama o svemu onome što se u njoj dešavalo. To što nikada na ovom svijetu nećemo saznati cijelu istinu, ne smije nas obeshrabriti da se za istinu borimo i da o njoj stalno govorimo. Zato nam ostaje onaj svijet kada će se otvoriti knjiga istine i gdje će svakom biti kazano: Čitaj svoju knjigu, dosta ti je danas što ćeš svoj račun polagati - izjavio je muftija.

Naglasio je da će "svako od nas čitati knjigu svojih djela, i mi i oni".

- U toj knjizi je zapisano ko je ubio majci tri sina i njenog muža, ali u toj knjizi će biti zapisano i ono što mi, ali i cijeli svijet, danas činimo da se istina o genocidu u našoj domovini ne zaboravi. Jer, zamagljivanjem i zaboravljanjem istine o genocidu u Bosni, današnji svijet se iznova susreće s velikim izazovima i krizama kakva je, nažalost, ona u Gazi. Draga braćo, sutra 20. jula na musalli budućeg memorijalnog centra u Kamičanima kod Kozarca klanjat ćemo dženazu četverici naših šehida. Pozivam vas da ih dženazom i dovom ispratimo s ovog svijeta, te da svojim dolaskom iskažemo podršku i pružimo utjehu njihovim porodicama - poručio je muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić.

Ružama umjesto spomenika Prijedor se prisjetio ubijene djece i bijelih traka


Mirnim mimohodom kroz šetačku zonu, građani Prijedora danas su obilježili Međunarodni Dan bijelih traka, u znak sjećanja na 31. maj 1992. godine kada je nesrpskom stanovništvu ovog grada naređeno da svoje domove obilježe bijelim plahtama, a sebe bijelim trakama – što je bio uvod u masovne zločine nad Bošnjacima i Hrvatima.

Ovogodišnje obilježavanje proteklo je dostojanstveno i bez incidenata, a učesnici su u znak sjećanja na 102 ubijene prijedorske djece bošnjačke nacionalnosti položili isto toliko ruža, formirajući krug na mjestu gdje bi trebao biti izgrađen spomenik.

Predstavnik roditelja ubijene djece Fikret Bačić izjavio je Feni kako su ovogodišnjoj komemoraciji prisustvovali brojni građani, te da su mnogi kafići tokom mimohoda ugasili muziku, dok su gosti u baštama ustajali u znak poštovanja.

– Obični građani su iskazali suosjećanje s nama koji obilježavamo taj dan i žele suživot, mir i napredak ovog grada. Međutim, političari, kako u entitetima, tako i u lokalnim zajednicama, to očigledno ne žele – kazao je Bačić.

Iako roditelji već godinama traže dozvolu za izgradnju spomenika ubijenoj djeci, gradske vlasti Prijedora, prema njegovim riječima, i dalje odbijaju razgovor o toj temi.

– Gradonačelnik Slobodan Javor ne želi razgovarati, iako sam mu uputio više od 236 pisama, uključujući i ono prošle godine kada sam zatražio tri konkretne odluke – odobrenje za izgradnju spomenika, izbor lokacije u ulici Ahmeta Babića i formiranje radnog tijela koje će rukovoditi tim procesom. Odgovor nikada nisam dobio – istakao je Bačić.

Naglasio je da su inicijativu, osim domaćih udruženja, podržale i brojne međunarodne organizacije, ambasadori i evropski parlamentarci, ali da ni to nije bilo dovoljno da dobiju priliku za sastanak sa gradonačelnikom.

– Najžalosnije je što mi ne znamo ni šta on misli o tome. On nije učestvovao u ratu, tada je bio dijete, ali se ponaša kao da jest. Za razliku od njega, bivši gradonačelnik Dalibor Pavlović, koji je bio oficir Vojske RS, bio je spreman na dijalog i tada smo imali nadu da će spomenik biti izgrađen – dodao je Bačić.

Dan bijelih traka u Prijedoru i dalje ostaje simbol borbe za priznanje zločina i dostojanstveno sjećanje na nevine civilne žrtve, posebno djecu, čije ime i žrtva zaslužuju trajni spomenik u srcu grada, ističu iz prijedorskih udruženja čiji su članovi porodica stradali u Prijedoru početkom rata 1992. godine.