BosanskeHistorije.com

Konjević Polje: Nastavljen bojkot nastave, roditelji bošnjačke djece tuže ministra i direktora škole

Većina roditelja učenika bošnjačke nacionalnosti i dalje ne dopušta svojoj djeci da pohađaju nastavu u područnoj školi u Konjević Polju kod Bratunca, izjavio je Srni Savo Milošević, direktor Osnovne škole "Petar Kočić" iz Kravice, u čijem je sastavu i ova područna škola.

Milošević je istakao da je očekivao da će, nakon jučerašnjeg sastanka roditelja sa potpredsjednikom Narodne skupštine Republike Srpske Ramizom Salkićem, koji je član SDA iz Bratunca, bojkot biti prekinut, ali da je jutros u školu došlo samo 12 učenika, i to oni koji redovno dolaze na nastavu od početka školske godine.

Razgovori s roditeljima

Roditelji tih 12 bošnjačkih đaka ne slažu se sa bojkotom nastave i njihova djeca od prvog dana pohađaju časove.

"Danas sam ponovo razgovarao sa manjom grupom roditelja i pozvao ih da dozvole djeci da dolaze u školu u interesu učenika, ali oni i dalje traže da se nastava izvodi po programu Tuzlanskog kantona, što se u ovoj školi primjenjuje od 2004. i izmišljaju još neke neprihvatljive nove zahtjeve i postavljaju uslove, što govori da ne žele dogovor", rekao je Milošević.

On je naveo da roditelji čija djeca ne idu u školu traže da nastavu iz nacionalne grupe predmeta izvode nastavnici bošnjačke nacionalnosti, što je u suprotnosti sa zakonom i što bi iziskivalo nezakonito otpuštanje nastavnika srpske nacionalnosti koji godinama uspješno rade sa učenicima u ovoj školi.

"Taj zahtjev ne mogu i ne želim prihvatiti i pozivam roditelje koji bojkotuju nastavu da realno i zakonito razmotre situaciju i dopuste djeci da idu u školu, jer je to u interesu i učenika, i škole, i roditelja", zaključio je Milošević.

On je istakao da ultimativnim zahtjevima neće biti postignuti nikakvi ciljevi i napredak u obrazovanju i radu ove škole.

Riješiti probleme

Roditelji bošnjačke djece koja pohađaju OŠ „Petar Kočić" u Konjević-Polju jutros su se okupili u školskom dvorištu, te i dalje nastavljaju s bojkotom nastave, zbog nekoliko probelma s kojima se njihova djeca suočavaju, među kojima je i uvođenje nacionalne grupe predmeta u obrazovani sistem.

Savjet roditelja bošnjačke djece iz Konjević Polja podnijet će tužbu protiv Gorana Mutabdžije, ministra prosvjete i kulture RS-a i Save Miloševića, direktora OŠ „Petar Kočić" Kravica.

- Mi ne odustajemo od bojkota nastave dok se ne riješe naši problemi. Danas ćemo podnijet tužbu protiv ministra prosvjete i kulture RS-a Gorana Mutabdžije i Save Miloševića, direktora OŠ „Petar Kočić" Kravica. Također, poslat ćemo zahtjev federalnom ministru Damiru Mašiću i Tuzlanskom kantonu, jer su i oni potpisnici sporazuma, da daju svoj odgovor- izjavio je za Agenciju FENA Vehid Dedić, član Savjeta roditelja u Konjević Polju.

Roditelji bošnjačke djece iz Konjević-Polja odlučili su se na ovaj korak, jer se resorno ministrstvo, kao i direktor škole, oglušilo o njihove zahtjeve.

Logan je napisao/la:Da mi je u oci pogledati roditelje te djece koju su pustili na nastavu. Pascad balijska izdajnicka.

Voda koja nije za piće, deca koja nisu dobrodošla

Retko gde je moja pojava izazvala ovoliko oduševljenja.

U trenutku kad sam ušla u zgradu osnovne škole u Konjević Polju, ispred koje već nekoliko dana protestovuju roditelji dece bošnjačke nacionalnosti, ništa nije slutio na ovako entuzijastičan doček. Srpski nastavnici i ništa manje srpski direktor zabarikadirali su se u zgradi zajedno sa nekoliko učenika i bratunačkim dopisnikom RTRS-a Nenadom Petrovićem. Ipak, magična formula „beogradski portal“ i neznanje šta su zapravo e-novine dovele su do ushićenja direktora škole Savu Miloševića i nastavnicu bosanskog jezika Mirijanu Mirić.

– I ja sam iz Srbije! – vrisnula je s olakšanjem Mirjana, koja inače taji svoje poreklo i zvanično se izjašnjava kao „bosanska državljanka“. Umalo me je zagrlila pitajući pri tom kako sam se izvukla živa iz susreta sa roditeljima

– I nisu ti ništa napravili zbog naglaska?

Objašnjavam da su roditelji mirni, što nažalost ne mogu da kažem za ruke direktora, koji me brzo hvata za struk.

– Ova mi se sviđa – izrazio je želju da mi uputi komentar uprkos protestima Mirićeve, koja je nekoliko puta ponovila „nemoj zbog mene“.

Čim sam uspela da se oslobodim iz Miloševićevog zagrljaja počeo je obilazak škole uz prigodne, i poprilično očigledne, laži njenog upravnika.

Žedni učenici, napojeni glasači

„Ja želim naglasiti da je ova škola bila organizaciono i tehnički spremna za početak nastave“, izjavljuje s ponosom direktor. „Pitanje vode je u ovoj školi rješeno. Znači, škola posjeduje vodu, u to se možete uvjeriti. Možete se uvjeriti i da ima aparat za piće pored ove postojeće vode, koja je takođe za upotrebu.“

Nakon ovog uvoda usledila je šetnja od česme do česme iz kojih zaista teče voda. Ipak ćemo iznad svake od njih naći natpis „Nije za piće“, pa me Milošević vodi prema čuvenom aparatu. „Dovezli su ga danas, jer su juče za njega pitali novinari Federalne“, uveravaju me roditelji, „juče ga ovdje nije bilo“. I zaista čini se da aparat nije u upotrebi, jer osoblje škole nije još naučio kako se koristi: ne samo da je prazan, već nije ni uključen u struju.

Problem vode u školi u Konjević Polju traje već mesecima i samo je jedan od mnogih problema zbog kojih su se roditelji još u martu obratili institucijama manjeg entiteta. Vehid Dedić, član Savjeta rodtielja, kaže da je na vrhu agende završio pukim slučajem, ipak, direkor Milošveić rado nastavlja monolog na upravo na ovu temu.

„Početkom zime mi smo imali zastoj izvorišta vode, mada se i u tom periodu škola vodosnabdjevala“, govori Milošević. „Onda smo krenuli u potragu za trajnim rješenjem ovog pitanja, pošto se u neposrednjoj blizini naših rezervoara nalaze dva izvorišta vode sa mogućnošću da se uključe u postojeće rezervore i infrastrukturu da bi se smanjili troškovi investicije. Došlo je tu do osporavanja tih izvorišta. S jedne strane, izvorište osporava samo jedna osoba. Izvorište nije u njegovom vlasništvu, ali u krugu izvorišta je napravljena česma. Konkretno to je česma predsjednika Savjeta roditelja [Muhameda Ahmetovića]. To je takozvano izvorište Vasilja. I drugo izvorište koje ta opcija zagovara je izvorište u naselju Mehići u kojem žive mještani.“

Milošević ne krije na čijoj je strani: prema njemu u pravu su Mehićani koji bore se za svoja prava, dok Ahmetović vodi prljavu političku igru.

„U Mehićima ima mještana koji su vjerovatno opredljeljeni za opciju SDP“, naglašava, „i iz tog razloga ova druga opcija [SDA] nameće da se koristi isključivo ovo drugo izvorište. Da oduzima vodu mještanima koji žive u tom selu.“

Muhamed Ahmetović, predsjednik Savjeta roditelja, se ne slaže s tom teorijom.

„Škola je ranije imala pitku vodu iz sela Mehići“, kaže mi. „Koristilo ju je lokalno stanovništvo, koristila ju je škola koja je imala 3-4 puta veći broj učenika nego danas. Takođe, selo gore je imalo veći broj stanovnika. Voda nije nestala, istog je kapaciteta. Međutim, ove godine se to zabranjuje na inicijativu predsjednika Skupštine opštine koji je Bošnjak, Adil Osmanović Taran. On to najviše opstruiše sa još jednim svojim rođakom.“

U razloge ove opstrukcije Ahmetović ne želi da ulazi, jer tvrdi da ga, uprkos mišljenju Save Miloševića, ne zanima politika. „Ja nisam član nijedne opcije, nisam bio na nijednoj listi niti ću biti. Jedino čega sam član, član sam Islamske vjerske zajednice i ponosim se tim. Ne planiram se kandidovati, ne zanima me to.“

Na njegove reči ljutito se nadovezuje jedan od prisutnih na protestu roditelja. „Ja sam iz savesti došao ovdje“, kaže. „Nije me poslao Ramiz Salkić [član SDA i potpredsednik NSRS iz Bratunca].“

Direktor, pak, nastavlja priču o sopstvenoj snalažlivosti. „Mi smo kao alternativno rješenje, i mislim da je dobro rješenje, predložili bunar u krugu školskog dvorišta. I urađen je taj bunar u januaru mjesecu i od tada škola ima vodu.“

Milošević me vodi prema pomenutom bunaru. Usput zadržava se ispred zida sportske dvorane, koji je pun rupa. Štetu su prema njemu ovog leta počinili „nesavjesni roditelji i njihova nesavjesna djeca“. Kasnije saznajem da je upravo „nesavjesni“ direktor organizovao ovde vašar i teferiče što je doveo do oštećenja zidova.

Srpska su deca pametnija

Osim ingenioznog bunara Savo Milošević je ponosan i na edukativni napredak ustanove koju vodi.

„Pitanje nacionalnih predmeta je rješeno u ovoj školi još 2004. godine“, hvali se osporavajući još jedan od zahteva roditelja. „To je jedna od prvih škola u Bosni i Hercegovini koja je implementirala privremeni sporazum ministarstava o izučavanju nacionalnih predmeta. Nacionalna grupa predmeta se izučava po Tuzlanskom kantonu. Po privremenom sporazumu u takozvanu nacionalnu grupu predmeta spada jezik naroda, istorija, geografija i vjeronauka. I u ovoj školi ta nacionalna grupa predmeta se izučava još od 2004. godine.“

Roditeljima, kako kaže, smeta nacionalnost nastavnice i takvu netoleranciju on osuđuje. O tome da Mirjana Mirić koristi ekavicu tokom nastave te da, kako mi kažu roditelji, ispravlja učenike koje koriste ijekavicu, ni reči.

Pitam zašto je u hodniku oglasna tabla sa isključivo ćirilićnim informacijama o takmičenjima u srpskom jeziku.

„Ta oglasna tabla je tabla s podacima o takmičenju u kojem su učestvovali učenici naše škole. Kad kažem naše škole tu se podrazumijeva škola u Kravici i škola u Konjević Polju“, odgovara direktor. „Takmičenje ogranizuje republički Pedagoški zavod i normalno je da na takmičenje u srpskom jeziku nije išao učenik bošnjačke nacionalnosti. Na takmičenja idu isključivo najbolji učenici.“ Najbolji, dakle srpski, i Milošević ne vidi u tome ništa čudno.

Da bi mi skrenuo pažnju od sveprisutne ćirilice direkor mi pokazuje udžbenike za izučavanje „bosanskih“ predmeta. Zanjimljivo je da među njima nikako ne može da pronađe udžbenike za niže razrede, koje je ministarstvo besplatno podelio, ali samo u srpskoj varijanti. Nalazi samo obilije udžbenika geografije i istorije sa, kako kaže, „neprimernim sadržajem o poslednjim zbivanjima.“

Sve zahteve roditelja Milošević objašnjava postojanjem zloglasnog „programa SDA“.

„Pozadina svega ovoga jeste pokušaj da se ova škola odvoji od centralne škole u Kravici, znači da postoji kao samostalna“, kaže mi. „Oni su se vjerovatno uplašili situacije oko broja učenika ove škole. Ovdje imamo 55 učenika od prvog do petog razreda, dok ih je u starijim razredima 84. Među ta 84 učenika imamo 40 učenika koji dolaze sa teritorija drugih opština kao što su Vlasenica i Milići. I vjerovatno se iz tih razloga oni plaše, žele da dignu tenzije.“

Ahmetović tvrdi, pak, da odvajanje škola ne bi bilo otcepljenje nego vraćanje u predratno stanje. „Prije rata je ova škola bila odvojena“, tvrdi. „Ako bude inicijativa roditelja, Savjet roditelja će samo sljediti njihove zahtjeve.“ Ali, njih zasad nema.

Milošević iznosi tu zanimljivu teoriju. Tvrdi da je i pre rata Konjević Polje bio u statavu škole u Kravici te da se „osamostalila na jedan mjesec u septembru 1991. godine“. Iz direktorovog tona vidi se da samostalnu školu u Konjević Polju smatra nekom vrstom autonomne oblasti, koja je, eto, dovela do rata.

Direktorovi problemi s matematikom

Roditelji „dižu tenzije“ osvrćući se i na strukturu zaposlenika škole.

„Broj uposlenih u ovoj školi, odnosno u centralnoj školi u Kravici je bio 28, od toga su bila četiri Bošnjaka“, kaže mi Muhamed Ahmetović. „Međutim, u martu-aprilu ove godine direktor je izneo podatak da se broj uposlenih povećao na 36. Od toga samo jedna je učiteljica bošnjačke nacionalnosti. I ime joj je Vera Majstorović.“

Roditelji mi govore i o nepedagoškom osoblju škole. Miloševiću je Konjević Polje mrsko do te mere da čak i čistačice dovodi iz Milića i Drinjače. Simptomatično da jedna od njih njegova rodica.

Disproporcije među zaposlenicima odražavaju se i na Školski odbor.

„Od osnovanja, odnosno od ponovnog otvaranje ove škole 2002. godine nama se daje mogućnost da imamo jednog člana u Školskom odboru što bi, prema broju učenika a i Zakonu o osnovnom obrazovanju Republike Srpske, trebalo biti proporcijonalno broju učenika“, kaže Ahmetović. „Ovdje je prošle godine bilo 143 učenika a u centralnoj školi u Kravici 101 učenik i i dalje je ona centralna škola, a u školskom odboru nama pripadaju četiri od sedam članova, a dosad smo dobijali jedno eventualno dva mjesta.“

„Zalažu se da broj članova školskog odbora bude proporcijonalan broju učenika“, replicira Milošević. „Ja se slažem s tim. Ali 'ajmo ispoštovati sve ostale zakonste uslove. Znači, da učenik mora pohađati najbližu školu, što nije slučaj ovdje jer škola se pohađa po nacionalnom principu. Imamo 23 učenika koji su bliži školi u Kravici i imamo 42 učenika koji dolaze s prostora druge opštine. I kad bi se sve to ispoštovalo ova bi škola ostala s manjim brojem učenika.“

Zanjimljivo da prema direktoru i roditelji koji prtoestuju dolaze iz mesta koje sa školom nemaju nikakve veze.

„Juče je bio znatno veći broj roditelja i kad kažem roditelja nisu to bili roditelji učenika iz ove škole“, tvrdi, „to su bili građani s područja ove mjesne zajednice čak i susjednih opština. Većina prisutnih su bili oni koji nemaju djece u ovoj školi. Djeca su dolazila u školu, ali su nasilno vraćana od strane pojedinaca koji su bili prisutni u oklupljenoj masi. Ja sam pozvao policiju i danas je prisutna. To u slučaju da ako dijete želi da mu se omogući da uđe u školu.“

Policija je zaista tu, roditelji kažu da je ujutru neuspešno pokušala da ih „ukloni“ iz dvorišta škole. Ipak, nije pozvana nakon jučerašnijeg protesta, jer mi više sagovornika potvrđuje da je bila prisutna i juče i da je bilo čak i pripadnika specijalne policije.

Ipak, predstavnici MUP-a RS nisu uplašili štrajkače.

Na pitanje o planovima, roditelji jednoglasno potvrđuju da će štrajk trajati do ispunjavanja zahteva i da će se ispred škole okupljati svaki dan. Smatraju da sve dosad nijedna od institucija nije ih gledala ozbiljno, posebno ministar prosvjete i kulture RS Goran Mutabdžija, koji je čak pokušavao da ih uveri da za problem nije čuo na vreme.

Već drugog dana bojkota vide se izvesni pomaci. „Juče je bio veći broj djece koja je došla, oko 15-20“, kaže Ahmetović. „Danas imamo šest učenika, koji su došli. Ovi koji su došli, došli su zahvaljajući pritisku predsjednika Skupštine opštine koji je ujedno predsjednik SDP-a. Došla je njegova bratićna, njegov bratić, sestričina, došlo je dijete zamjenika načelnika.“

Vehid Dedić dodaje da postoji i dete koje je Taran „kupio“ tako što je njegovim roditeljima dodelio frezu.

U paralelnom svetu Save Miloševića, pak, situacija izgleda drugačije: „Moja prognoza je sledeća. Znači, danas imamo učenika u školi, sutra ćemo imati još više, prekosutra još više.“

Još jednom ističe svoje mišljenje o pozadini protesta: „Ovo je sve politička igra koja se nameće par mjeseci na ovim područjima. Vođe su vjerovatno 'Prvi mart', udruženje 'Preporod' i imaju podršku njihovih predstavnika u zakonodavnoj vlasti u Republici Srpskoj, konkretno potpredsjednika Narodne skupštine Republike Srpske, Ramiza Salkića.“

„Tu postoji netrpeljivost između SDA i SDP-a“, kaže, „s time što SDA na području opštine Bratunac ispao iz te političke igre, premalo ima svojih predstavnika u skupštini, da je SDP ušao u izvršnu vlast u skupštini opštine Bratunac.“

„Sujeta“, kometira kratko.

Iz nekog razloga četiri odbornika SDA su za niega manje nego jedan SDP-a.

Suočeni sa tom RS-ovskom matematikom roditelji učenika bošnjačke nacionalnosti spremni su otići. Tvrde da mogu da voze svoju decu u Cersku, Kalesiju ili Sapnu.

Što dalje od glavnih centara manjeg entiteta, u kojemu možda jednostavno nisu dobrodošli.

sarajlija je napisao/la:Ali nek su oni spomenuli Prvi mart i Preporod organizacije koje se bore za bolje uslove bosnjaka u genocidnom entitetu kao organizatore ovih protesta. Sjecam se da su prije par godina napadali Tihica jer "suruje" sa bosanskim pravoslavcima pa dodje SDP na vlast i evo sad opet ista prica itd.. Stvarno ne znam sta je sa nasim narodom sto se aktivnije ne ukljuce u proteste. Protest po ovom pitanju u Sarajevu, Zenici i sl. bi imao veliki odjek i 100% sam siguran i veliki uticaj na daljnja politicka desavanja u BIH. Razmislili bi negatori Bosne i bosanskog jezika par puta prije nego nesto kazu.

Srbi iz Livanjskog kantona mogu se liječiti u KC-u Banja Luka: Troškove će snositi građani RS-a

Ovim je ispunjeno obećanje koje je tokom prošlonedjeljnog boravka u Drvaru dao predsjednik RS-a Milorad Dodik, a čime će, prema Mihajlovićevim riječima, biti riješen najveći problem srpskih povratnika u Livanjski kanton, odnosno opštine Drvar, Grahovo i Glamoč.

"Naši građani liječeni su od Mostara do Zagreba. Zahvaljujući predsjedniku RS-a, Ministarstvu zdravlja, Fondu zdravstvenog osiguranja i Kliničkom centru iz Banje Luke, liječenje je odobreno svim našim povratnicima, a uputnice porodičnih ljekara iz Kantona biće jednako tretirane kao one iz RS-a", kazao je Mihajlović.

Istakao je i da je Dodik pokazao da je predsjednik svih Srba u regionu time što je u isti položaj stavio Srbe iz RS-a i Livanjskog kantona.

Odgovornost za opstrukcije

"Kao neko ko dolazi iz tih krajeva, moram reći da je ova pomoć došla u pravo vrijeme, jer u ovom trenutku Srbi u Federaciji BiH prolaze kroz najteži period od završetka rata, kada nas Federacija BiH potpuno zaobilazi, a Kanton ponižava i ugnjetava", ustvrdio je Mihajlović.

Mihajlović je poručio da će u narednom periodu pokrenuti pitanje odgovornosti onih koji su svih ovih godina opstruisali potpisivanje sporazuma Fonda zdravstvenog osiguranja Livanjskog kantona sa Kliničkim centrom Banja Luka.

"Devet od deset kantona u Federaciji BiH odavno je potpisalo bilateralne sporazume sa Republikom Srpskom, a naši povratnici u Kanton deset su ispaštali svih ovih godina", kaže Mihajlović. U Grahovu, Glamoču i Drvaru živi oko 15.000 Srba. U protekle dvije i po godine, tvrdi Mihajlović, zbog nemogućnosti liječenja u Livanjskom kantonu, iz ovih opština odjavile su se 3.000 Srba, koje su postale osiguranici Fonda zdravstva Republike Srpske.

"Obaveza nas političara biće da u narednom periodu pokušamo te građane ubijediti da se ponovo vrate u svoja ranija mjesta prebivališta, kako bismo tokom predstojećeg popisa i opštih izbora sljedeće godine imali više Srba povratnika", naglasio je Mihajlović.

Ljekari u KC-u Banja Luka potvrdili su da su od generalnog direktora te zdravstvene ustanove u utorak dobili pisanu naredbu o primanju na liječene svih pacijenata srpske nacionalnosti koji dolaze iz Livanjskog kantona.

Mostar ili Sarajevo

U izjavi za Oslobođenje predsjednik Kantonalnog odbora HDZ-a Livanjskog kantona i ministar finansija u kantonalnoj Vladi Branko Ivković potvrdio je da Fond zdravstva Herceg-bosanske županije još nije potpisao ugovor sa Ministarstvom zdravlja RS-a o liječenju pacijenata u zdravstvenim ustanovama ovog bh. entiteta.

"Ugovor je još u fazi dogovaranja, a do tada za sve pacijente, bez obzira na nacionalnost, postoje ista pravila o upućivanju na liječenje van naše županije koje propisuje Zavod za zdravstvo Herceg-bosanske županije. Kako kantonalna bolnica u Livnu ne može pružiti sve zdravstvene usluge, pacijenti se upućuju na liječenje u Mostar ili Sarajevo", pojasnio je Ivković. Dodao je da se troškovi liječenja priznaju samo na osnovu uputnice koju potvrđuje Upravno vijeće Zavoda za zdravstvo, pa shodno tome, pacijentima koji bez te potvrde odu na liječenje u Banju Luku troškovi neće biti pokriveni, odnosno refundirani Fondu zdravstva RS-a.

U Ministarstvu zdravlja RS-a, kao ni u KC-u Banja Luka, nije bilo moguće dobiti odgovor ko će pokriti troškove liječenja tih pacijenata. Ovo pitanje nameće se samo po sebi ima li se u vidu činjenica da su gubici Fonda zdravstva RS-a dosegli 400 miliona KM. U ništa manjim finansijskim problemima nije ni KC Banja Luka, koji samo za neplaćene obaveze svojim radnicima prema fondovima duguje više od 50 miliona KM, te da tome treba dodati dugovanja dobavljačima i komercijalnim bankama za koje ova ustanova samo po osnovu kamata godišnje izdvaja 3,5 miliona KM.

Iz tih razloga, ne sporeći kao humanista i ljekar potrebu da svi građani imaju pravo na adekvatnu zdravstvenu zaštitu, jedan od uposlenika KC-a Banja Luka, zahtijevajući anonimnost zbog straha od posljedica na poslu, kazao je da sama Mihajlovićeva izjava, ali i odluka predsjednika RS-a da baš sada omogući liječenje Srbima iz Livanjskog kantona u RS-u, ima političku pozadinu s ciljem prikupljanja naklonosti birača pred naredne izbore.

Roditelji bošnjačkih đaka na razgovorima u OHR-u i OSCE-u

Roditelji učenika Bošnjaka, koji već drugu sedmicu ne pohađaju nastavu u Osnovnoj školi u Vrbanjcima, kod Kotor-Varoši, u četvrtak, 12. septembra, će u Sarajevu razgovarati s predstavnicima OHR-a i OSCE-a o ovim problemima.

Njihova djeca nisu 2. septembra krenula na nastavu u novoj školskoj godini, jer ništa nije urađeno da se u ovoj školi, koja ima 52,78 posto bošnjačke djece, u skladu sa zakonskim propisima uvede nacionalna grupa predmeta.

- Sutra ćemo zauzeti konačan stav šta dalje, jer smo suočeni i sa svojevrsnim ucjenama, pa, između ostalog, ne možemo iz škole dobiti ni potrebne potvrde - potvrdio je danas za Fenu Nedžad Smajlović, otac troje djece koja pohađaju područno odjeljenje kotorvaroške Osnovne škole "Sveti Sava” u Vrbanjcima.

On je izrazio razočarenje što nemaju razumijevanje predstavnika škole, lokalne zajednice i nadležnog ministarstva za svoje zahtjeve, na koje imaju pravo i po Privremenom sporazumu entitetskih ministarstva obrazovanja, kao i drugim zakonima u RS-u.

Stoga su i zatražili sastanak u OHR-u i OSCE-u, jer, kako navodi, ukoliko ne postignu kompromisno rješenje na koje su spremni, roditelji ovih učenika će krajem ove ili naredne sedmice sjesti u školske klupe, umjesto svoje djece.

Za sutra je najavljen njihov sastanak s potpredsjednikom Narodne skupštine RS-a Ramizom Salkićem o zahtjevima roditelja, prijedlozima i modelima za rješavanje ovih problema.

Nedžad Smajlović ističe da nisu tačne informacije da je veći broj đaka bošnjačke nacionalnosti krenuo u ovu školu, navodeći da svega njih četvoro dolazi na nastavu.

Roditelji bošnjačke djece u Vrbanjcima su još prošle godine, u aprilu, i pismeno pokrenuli inicijativu da se uvede nacionalna grupa predmeta.

I tada su odgovorili na sve zahtjeve koji je od njih tražio bivši resorni ministar Anton Kasipović, kao i rukovodstvo škole, ali bez uspjeha iako im je i Kasipović potvrdio da imaju pravo da traže uvođenje nacionalne grupe predmeta.

Rješenje nisu postigli ni s novim ministrom Goranom Mutabdžijom.

Nastavlja se bojkot nastave u Konjević-Polju: Roditelji stižu pred Parlament BiH

Roditelji bošnjačke djece koja od 2. septembra ove godine bojkotuju nastavu u Osnovnoj školi "Petar Kočić" u Konjević-Polju kod Bratunca, u ponedjeljak će protestovati ispred zgrade Vijeća ministara i Parlamenta BiH u Sarajevu.

Ovo je za naš list potvrdio Vehid Dedić, član Savjeta roditelja, koji je dodao da će pored protesta i u narednim danima biti nastavljen bojkot nastave u Konjević-Polju, koji je uslijedio zbog nagomilanih problema u školi.

Podsjetimo, roditelji traže da se djeci obezbijedi pitka voda, uvede nacionalna grupa predmeta, izmijeni sastav Školskog odbora, te da se zaposli veći broj Bošnjaka u školi u Konjević-Polju.

- Mi ćemo obavijestiti sarajevsku policiju o skupu, sve ćemo obavijestiti. Mislim da ćemo tamo biti oko 10 sati. Želimo da nam političari kažu imamo li mi pravo da nam se ispune naši zahtjevi. Ako nam oni kažu da nemamo, onda ćemo tražiti drugo rješenje. Tražit ćemo da nam kažu koja su prava nas povratnika u RS, jer mi ovdje nemamo nikakvih prava čim ne možemo nijednog Bošnjaka da zaposlimo. Ni čistač u školi da bude, a kamoli šta drugo, kazao nam je ogorčeni Dedić, dodajući da bošnjačka djeca neće ići u školu sve dok se ne riješe njihovi problemi.

On je naglasio da povratnici nisu zaštićeni, te da su tek rijetki političari uopšte i zainteresovani za sudbinu više od 150 bošnjačkih učenika.

- Nažalost, imam pravo da kažem da je ovdje prije dva dana predsjednik Skupštine opštine Bratunac Adil Osmanović Taran išao od kuće do kuće i tražio od roditelja, kojima je smio doći na vrata, jednostavno prisiljavao, da šalju svoju djecu u školu. Govorio je da će ispisati djecu iz škole koja ne budu išla na nastavu. Tako da maksimalno 20 djece ide u školu. To su poslušnici Adila Osmanovića koji puštaju djecu da idu u školu, kazao nam je Dedić.

Inače, roditelji su od 2. septembra održali niz sastanaka sa direktorom škole Savom Miloševićem, te predstavnicima resornog ministarstva, ali rješenja nije bilo.

S obzirom na to da Osnovnu školu "Petar Kočić" pohađa 158 bošnjačke djece (područna škola u Konjević-Polju) i 101 dijete srpske nacionalnosti (centralna škola u Kravici), Bošnjaci traže da se poštuje zakon, te da se uvede nacionalna grupa predmeta, izmijeni sastav Školskog odbora, ali i poveća broj zaposlenih Bošnjaka u školi. Navodno, od ukupno 36 zaposlenih, samo je jedan Bošnjak.

Bosni je napisao/la:http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih/ ... lament-bih

Nastavlja se bojkot nastave u Konjević-Polju: Roditelji stižu pred Parlament BiH

Roditelji bošnjačke djece koja od 2. septembra ove godine bojkotuju nastavu u Osnovnoj školi "Petar Kočić" u Konjević-Polju kod Bratunca, u ponedjeljak će protestovati ispred zgrade Vijeća ministara i Parlamenta BiH u Sarajevu.

Ovo je za naš list potvrdio Vehid Dedić, član Savjeta roditelja, koji je dodao da će pored protesta i u narednim danima biti nastavljen bojkot nastave u Konjević-Polju, koji je uslijedio zbog nagomilanih problema u školi.

Podsjetimo, roditelji traže da se djeci obezbijedi pitka voda, uvede nacionalna grupa predmeta, izmijeni sastav Školskog odbora, te da se zaposli veći broj Bošnjaka u školi u Konjević-Polju.

- Mi ćemo obavijestiti sarajevsku policiju o skupu, sve ćemo obavijestiti. Mislim da ćemo tamo biti oko 10 sati. Želimo da nam političari kažu imamo li mi pravo da nam se ispune naši zahtjevi. Ako nam oni kažu da nemamo, onda ćemo tražiti drugo rješenje. Tražit ćemo da nam kažu koja su prava nas povratnika u RS, jer mi ovdje nemamo nikakvih prava čim ne možemo nijednog Bošnjaka da zaposlimo. Ni čistač u školi da bude, a kamoli šta drugo, kazao nam je ogorčeni Dedić, dodajući da bošnjačka djeca neće ići u školu sve dok se ne riješe njihovi problemi.

On je naglasio da povratnici nisu zaštićeni, te da su tek rijetki političari uopšte i zainteresovani za sudbinu više od 150 bošnjačkih učenika.

- Nažalost, imam pravo da kažem da je ovdje prije dva dana predsjednik Skupštine opštine Bratunac Adil Osmanović Taran išao od kuće do kuće i tražio od roditelja, kojima je smio doći na vrata, jednostavno prisiljavao, da šalju svoju djecu u školu. Govorio je da će ispisati djecu iz škole koja ne budu išla na nastavu. Tako da maksimalno 20 djece ide u školu. To su poslušnici Adila Osmanovića koji puštaju djecu da idu u školu, kazao nam je Dedić.

Inače, roditelji su od 2. septembra održali niz sastanaka sa direktorom škole Savom Miloševićem, te predstavnicima resornog ministarstva, ali rješenja nije bilo.

S obzirom na to da Osnovnu školu "Petar Kočić" pohađa 158 bošnjačke djece (područna škola u Konjević-Polju) i 101 dijete srpske nacionalnosti (centralna škola u Kravici), Bošnjaci traže da se poštuje zakon, te da se uvede nacionalna grupa predmeta, izmijeni sastav Školskog odbora, ali i poveća broj zaposlenih Bošnjaka u školi. Navodno, od ukupno 36 zaposlenih, samo je jedan Bošnjak.

Ovaj otvoreno saradjuje sa cetnicima.

Dobio disciplinsku prijavu jer želi biti samo državljanin BiH

Protiv Muje Hadžića, šefa Odsjeka za koordinaciju pomoći Evropske unije i regionalnu saradnju u Kancelariji za evropske integracije u Brčkom, podnesena je disciplinska prijava samo zato jer se žalio što nije mogao dobiti novu ličnu kartu bez navođenja entitetskog državljanstva. Prijavu do koje je došao naš list protiv Hadžića je podnio Anto Domić (HDZ BiH), gradonačelnik Brčko Distrikta, a na inicijativu Cvijete Tanasić (SNSD), šefice Odjeljenja za javni registar u Vladi Brčko Distrikta.

Politički progon

U razgovoru za „Avaz“ Hadžić potvrđuje da je zahtjev za izdavanjem lične karte podnio u svojstvu građanina prije mjesec i po, a kada je takav zahtjev odbijen, također kao građanin, a ne kao državni službenik, uputio je žalbu Apelacionoj komisiji Brčko Distrikta. Danas, još nema ni ličnu, a ni saobraćajnu dozvolu, za čije je izdavanje također podnio zahtjev.

- Posao državnog službenika koji obavljam, nema nikakve veze sa žalbom koju sam podnio. Smatram da se protiv mene, postupajući na ovakav način, vodi ideološko-politički progon te da mi se prvenstveno kao građaninu na sistematičan način režimskim praksama grubo krše Ustavom BiH zagarantovana ljudska prava i niz važećih zakona - ističe Hadžić, dodajući da i u izjavi za naš list istupa prvenstveno kao građanin, a ne kao državni službenik.

Diskriminacija građana

Hadžićev slučaj je za sada jedinstven, ali problem entitetskog državljanstva u Brčko Distriktu opterećuje više od 60 posto građana Distrikta. Naime, kako je nedavno „Avazu" potvrđeno u Odjeljenju za javni registar više desetina hiljada Brčaka nije se opredijelilo za entitetsko državljanstvo, iako je to uvjet da budu uvršteni na birački spisak za opće izbore 2014. godine. Hadžić smatra da ovaj razlog nije i obavezujući.

- Smatram da se navođenjem podataka poput entitetskog državljanstva ostavlja prostor za diskriminaciju građana Brčko Distrikta te da im se ograničavaju prava. Hoće li građani izaći na izbore, to odlučuju oni sami, jer to je njihovo pravo, a ne obaveza, što automatski isključuje i obavezu navođenja entitetskog državljanstva - smatra građanin Hadžić.

Komentar u vezi s prijavom protiv Hadžića pokušali smo jučer dobiti i od Ante Domića, gradonačelnika Brčko Distrikta, ali on nije odgovarao na naše telefonske pozive.

Teške optužbe

Gradonačelnik Domić u disciplinskoj prijavi Hadžića optužuje za nepriznavanje zakonskih propisa BiH koja reguliraju državljanstvo BiH, te entitetska državljanstva, i tako, kako se između ostalog navodi u prijavi, „dovodi u pitanje njegovu lojalnost i sposobnost prilikom predstavljanja Brčko Distrikta u raznim tijelima i komisijama na nivou BiH“. Hadžić kaže da i dalje smatra da se nije ogriješio o zakon.

- Samo želim biti državljanin BiH, što jesam i što je moje Ustavom BiH zagarantirano pravo koje mi niko ne može oduzeti - ističe Hadžić.

Još jedan pokušaj "razoružavanja" građana BiH

Od 1. septembra građani BiH mogu slobodno i bez sankcija predati oružje i minsko-eksplozivna sredstva najbližoj stanici policije. To nije prvi pokušaj, a vjerovatno ni posljednji.

Kampanja koja bi trebalo da privuče ljude da predaju svoje oružje vlastima se zove „Biraj život bez oružja“ i trajaće do kraja godine. U intervjuu za Dojče Vele, Iva Savić iz organizacije SEESAC, koja se zalaže za kontrolu i oduzimanje nelegalnog oružja na prostoru južne i istočne Evrope, vjeruje da nijedan pojedinačan incident nije okidač ove kampanja i dodaje da su vlasti država u regionu i ranije ulagale napor da reše ovaj problem.

DW: Ako posmatramo prilike na prostorima Bosne i Hercegovine, procjenjuje se da petina stanovništva posjeduje neregistrovano oružje koje je odgovorno za smrt oko deset hiljada ljudi od kraja rata 1995. godine. Zbog čega vlasti nisu uradile više da riješe ovaj problem tokom svih ovih godina?

Iva Savić: “Ovo nije prvi put da su vlasti proglasile amnestiju i da su sprovele akcije sakupljanja oružja. Zbog toga mislim da vlasti zaista pokušavaju da riješe ovaj veoma komplikovani problem za koji ne postoji brzo rješenje. Više od svega, rješenje zahtjeva promjenu razmišljanja u narodu, pošto možemo reći da je uopšte na Balkanu oružje dio kulture. To ide u paketu sa činjenicom da se rat desio relativno skoro i da je građanima ostalo oružje iz tog perioda, što dodatno otežava napore da se ovaj problem iskorijeni”.

DW: O kakvom je tačno oružju rokeč?

Iva Savić: “Riječ je uglavnom o lakom naoružanju. U pitanju su pištolji, mine, eksplozivi, automatsko oružje, mitraljezi i slično. To je uglavnom sve što je do sada prikupljeno tokom kampanje“.

DW: Vaša organizacija se nalazi u Beogradu. Kakva je situacija sa oružjem u Srbiji?

Iva Savić: “Mi, zapravo, pokrivamo region jugoistočne Evrope, tako da imamo uvid šta se dešava sa ovim problemom širom regiona. Srbija i najveći broj susjednih zemalja imaju veoma slične probleme. Procjenjuje se da u Srbiji 15 odsto populacije posjeduje registrovano oružje. Mislim da je u Crnoj Gori to slučaj sa oko 20 odsto. Situacija sa ilegalnim oružjem je takođe slična u svim tim zemljama“.

DW: “Pomenuli ste registrovano oružje. Zašto je ljudima dozvoljeno da posjeduju registrovano oružje, na osnovu čega?

Iva Savić: “Većina ljudi koja ima dozvole za posjedovanje oružja ga ima iz bezbjednosnih razloga ili radi lova. Ipak, najveći broj ljudi tražio je izdavanje dozvola za držanje oružja u kući iz bezbjednosnih razloga. U Srbiji, minimalan broj ljudi ima dozvolu da nosi oružje u javnosti, ali izdato je preko milion dozvola za legalno posjedovanje oružja”.

DW: Mislite li da zbog ovog oružja postoji značajno viša stopa počinjavanja krivičnih djela na Balkanu?

Iva Savić: “Mislim da je to veoma teško da se kaže. Očigledno, puno krivičnih djela se počini nelegalnim oružjem, ali teško je reći da li bi ta stopa bila niža kada uopšte ne bi bilo nelegalnog oružja okolo. Nemamo statističke podatke za to”.

Jack je napisao/la:Mogu oni da tjeraju sve sta hoce, ali ti Hrvati imaju strasne padove u Brckom.Cirka -200 godisnje, dok smo mi u pozitivi

To se nece promjeniti kao sto sam rekao za 1 godinu, ali za 10 hoce.Srbi su isto u padovima, mnoge firme su njihove pale dole, ali i sve vise mladezi bjezi ka Bijeljini jer je tamo faks otvoren, ali i dalje prema Begesu.Njihov broj je sve manji, i oni trebaju da urade nesto spektakularno

Vazno je da mi ne pravimo greske ovakve, jer nas mogu skupo kostati.Meni je jos uvijek pojam, da je neki tamo Hrvat gradonacelnik tamo, iako je sve to Sdp izdaja.Jer koliko padaju godisnje, da oni imaju kakav-takav pozitivan prirastaj, da rastu, ali ovo mi je ba strasno

Sdp je jos 2003 uveo entitetska drzavljanstva, za vas mladje forumase