BosanskeHistorije.com

Kalesijski Srbi za uništene kuće, svinjce, kokošinjce i šume traže 30 miliona maraka

Danas je u Općinskom sudu Kalesija, pred sutkinjom Draženom Pejanović, predsjednicom Općinskog Suda Kalesija, održano ročište na kojem se vodila rasprava povodom tužbe građana srpske nacionalnosti protiv Općine Kalesija.

Tužbu protiv Općine Kalesija 2006. godine podnijelo je 105 osoba iz kalesijskih naselja Jeginov Lug i Dubnica. S obzirom da, na zahtjev Suda, nisu uredili tužbu po propisu, broj tužitelja je sveden na 40 osoba. Za uništavanje njihovih kuća, pomoćnih objekata, svinjaca, kokošinjaca i šuma oni zahtjevaju odštetu od čak 28 miliona maraka.

Dvije tužbe

Današnja rasprava je trajala oko sati i po vremena, nakon koje je predsjednica suda Pejanović odlučila da ovaj postupak razdvoji u tri grupe. Sprovođenje postupka otežava i činjenica da tužitelji nisu angažovali advokata.

Halil Aščić, pravobranilac Općine Kalesija, je kazao da nema nikakvog pravnog osnova da Srbi koji su tužili Općinu dobiju spor.

- Ova tužba mještana Jeginovog Luga i Dubnice protiv Općine Kalesija je zastarjela jer se zahtjev za nadoknadu pričinjene štete može podnijeti samo u roku od pet godina od vremena kada je pričinjena šteta. Iz njihove tužbe se iščitava da je šteta nastala odmah po okončanju rata, a oni su tužbu podnijeli 10 godina kasnije, kaže Aščić.

No, ovo nije jedina tužba kalesijskih Srba protiv svoje općine. Naime, 2001. godine 40 građana srpske nacionalnosti iz Markovića, Gojčina i Zeline tužili su Općinu kalesija za pričinjenu štetu na njihovim imanjima . U prvobitnom tužbenom zahtjevu, oni su tražili odštetu u visini od 5 miliona maraka. Kasnije, nakon provedenog vještačenja, zahtjev su smanjili na 2,8 miliona maraka. Ovu raspravu vodi sutkinja Munevera Avdić.

Sami napustili kuće poslije Dejtona

Halil Aščić, pravobranilac Općine Kalesija, kaže da ni prva tužba nema pravnog utemeljenja.

- Jednostavno, radi se o tome da su ova naselja, Markovići, Gojčin i Zelina, u toku agresije bilo pod kontrolom Karadžićevih snaga, te da su tek nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma pripala Federaciji. Potpisani Mirovni sporazum je označio kraj rata i ti mještani nisu imali razloga da napuštaju svoje domove. Dakle, njihova imovina se nije mogla smatrati nepuštenom imovinom, niti su njihove nekretnine bile pod upravom Općine, kaže Halil Aščić, koji dodaje da bi ti isti Srbi mogli tužiti nekog pojedinca, ako znaju ko im je pričinio štetu, a nikako Općinu.

To je isto, kako kaže pravobranilac Halil Aščić, kao da sada neko ode na nekoliko dana od kuće i da po povratku, kad vidi da mu je kuća opljačkana, za nadokadu štete tuži Općinu.
kalesija.com

Probili smo se do naselja Paraći kojeg više nema

Naselje Paraći u potpunosti je uništeno kao i Horozovina.Klizište je progutalo sedam stambenih kuća, a uništeno je njih desetak dok su mnoge još ugrožene. Već dva dana mještani ovih naselja su bez struje i bez pitke vode, a pojedinim kućama je prekinuta i putna komunikacija. Mnogi sa nevjericom posmatraju lokacije na kojima su nekada bili domovi, danas je samo ostala zemlja. No, ono pto zabrinjava je i to da klizišta još rade odnosno d anije došlo do smirivanja tla, pa postoji mogućnost njihovih ponovnih aktiviranja.

Iz Civilne zaštite mole mještane da ne prilaze odronima te da napuste kuće ukoliko su ugrožene te da iz kuća iznesu vrijedne stvari.

Naše ekipe su danas boravile u ovom naselju gdje je sa klizištem sve “zamrlo”, a pojedinci su već počeli napuštati ovo mjesto i spašavati ono pto se spasiti da.

kalesija.com

Bosona je napisao/la:Na popisu iz 1991. u općini Kalesija je popisano 42. 000 osoba. U dešavanjima koja su uslijedila 1/3 prijeratne općine je ušla u sastav novoformirane općine Osmaci u RS. U popisu 2013. na prostoru općine Kalesija popisano je 37. 000 osoba. U općini Osmaci 6. 000 osoba.

Rat je donio velike demografske promjene. Srbi su živjeli u velikom naselju uz sami grad Kalesiju, Dubnica, danas većina tih Srba živi u Bijeljini i dalje. U Dubnicu su se naselile izbjeglice iz Zvornika i drugih krajeva.

Kalesija je dala Armiji BiH dvije brigade, 205. brdsku i 241. lahku, te samostalni bataljon „Crni Vukovi“. S obzirom da su veliki dijelovi općine pali u maju 1992. godine, dosta Kalesijaca je izbjeglo izvan područja Kalesije i završilo u npr. 1. tuzlanskoj brigadi ili 210. živiničkoj. U jedinici „Crni Labudovi“ trojica boraca sa područja Kalesije je odlikovano zlatnim ljiljanom, jedan u jedinici „Živiničke Ose“. Kalesija je iznjedrila ukupno trideset i jednog zlatnog ljiljana. I Senad – Mehdin Hodžić, heroj oslobodilačkog rata, pokopan je u Hemlijašima, jer iako je rođen i odrastao u Tuzli, njegovi su iz tog kraja. Baš u tim Hemlijašima su Srbi početkom rata određen dio Bošnjaka zatvorili u štalu i žive spalili.

Ljudski gubici su bili veliki. Nekih 400 boraca sa područja ove općine je poginulo u Armiji BiH. Oko 100 civila je ubijeno od srpskih snaga. Na tom području najvažniji je objekat brdo Vis odakle se Kalesija ima kao na dlanu, nažalost uglavnom su Srbi držali Vis čitav rat. Mada nisu se kalesijske snage ni maksimalno orjentisale ka oslobođenju Visa, okupiranih dijelova općine i dalje prema Drini. Često su išli na druga ratišta, uglavnom Brčko, Gradačac, Teočak, Majevica...pa sve do Sanskog Mosta.

Što se tiče okupiranih dijelova općine Kalesija, to je uglavnom držala 1. Birčanska brigada VRS, a pomagala im je Zvornička brigada. Srbi iz Osmaka su zajedno sa onima iz Šekovića sačinjavali ljudstvo te 1. birčanske. Inače Šekovići su poznati kao žestoko srpsko uporište. U VRS je poginulo oko 180 vojnika iz Šekovića. Odprilike toliko i sa područja današnje općine Osmaci.


Ljudi iz Mahale su pravi heroji. Bez obzira što je ušla u sastav RS, oni su praktički bili prvi povratnici poslije rata. Nema kroz šta ti ljudi nisu prošli, u napadima poslije rata bilo je povrijeđenih i ubijenih, ali su ostali istrajni, svoji na svome. Ono što mi upada u oči iz tih iznesenih podataka sa popisa 1991. godine, to je da je Borogovo 100% bilo naseljeno Srbima. Nikada nisam bio u tom mjestu(danas je u RS), ali zakleo bi se da sam za života sretao Bošnjake iz Borogova. Možda je objašnjenje u tome da su oni bili porjeklom iz nekog mjesta kojega se onako ubrajalo u Borogovo, iako mu zapravo administrativno nije pripadalo. Selo Karavlasi je selo Karavlaha, pravoslavni Romi iz Rumunije, nekad je to bila respektabilna zajednica, u ratu su odmah stali rame uz rame sa pravoslavnom bratijom. Danas mislim da ih ima tek par porodica stalno nastanjenih tu. Bila je ona poznata afera oko Njemice što su je zlostavljali neki Karavlasi. Kad sam već spomenuo njih, treba spomenuti i da je u Armiji poginulo nekoliko kalesijskih Roma muslimana. U blizini samog grada postoji romsko naselje Orlanovica.

Gypf6I5hbfM