BosanskeHistorije.com

Sama tema glasi.Znate li neko selo, koje je bilo Bosnjacko i Muslimansko.


Bradina(Konjic).Postoje dvije verzije imena.Bradina je na popisu Kliskog sandzaka 1550 oznacena kao vecinski Muslimansko selo.Postoje predanja da je to selo ostalo Muslimansko, negdje do pocetka 19 stoljeca.Oko 1820 gubi se svaki trag Muslimanima u ovom selu, kasnije su naseljeni Pravoslavni

Vir(Posusje).Dzamija u Viru datira od 16 stoljeca.Temelji dzamije su bili vidljivi za vrijeme Austrije.Pocetkom 20 tih godina oni su poruseni.Neki kazu da je dzamiju dao sagraditi Mehmed beg Vucjakovic, koji je iz porodice Vucjakovica Mostarskih, poznat kao vakif u Mostaru velik.Sta i kako se ne zna.Zna se da su Mlecani porusili dzamiju, ali da je brzo obnovljena.Kasnije negdje oko 18 stoljeca, ona je porusena, ne zna se od koga.Mlecana ili novopecenog vlaskog stanovnistva iz Dalmacije



Zablece(Kljuc).Zablece ili Donje Zablece je bilo Muslimansko selo do uz 2 svjetski rat.Muslimani su protjerani, i dzamija je srusena.Ne zna se vise


Pritoka(Bihac).Do 1851 godine ovo je Muslimansko selo.Formirano je oko 1700 godine od Muslimana Like koji su naselili se u taj kraj, nakon sto je Lika pripala Austriji


Krehin Gradac(Citluk).Po Muslimanskoj porodici Kreho

Raska Gora do 1700 Muslimansko selo
Goranci do 1700 Muslimansko selo
Vrde do 1700 Muslimansko selo


Znate li vi koje naselje da je bilo Muslimansko nekad.Ako, znate.Napisite

Selo Vlaknica u opcini Bos. Svinjar je bilo bosnjacko selo prije drugog svjetskog rata. Cetnici su napravili pokolj tamo, a malobrojni prezivjeli su prebjegli u Bos. Kobas, ali su se ubrzo svi nasli u muhadzirluku preko Save u Kobasu u Hrvatskoj. Tamo su relativno lijepo primljeni od slavonskih Hrvata. Vlaknica je ostala bez dzamije i naseljena je Srbima. Bosnjaci se uglavnom nisu vratili, jer su im imanja bila uzurpirana. Prezivjeli su se nastanili u Bos. Kobasu i Bos. Gradisci.

Nemam pisanog izvora. Cuo sam ovo od rahmetli djedove majke.

Nemam pisanog izvora. Cuo sam ovo od rahmetli djedove majke.

Austrijski popisi stanovnistva izmedju 1878-1918.Popis 1921 i 1931 nije bio detaljan tako tu se ne moze nista naci

Znam samo da su neka sela stvarno iseljena.Naprimjer ako ides za Kljuc.Prodjes selo Velecevo.E, prvo selo u cetnitetu se zove Zablece, mozda 2 km od Veleceva.To je do 2 svjetskog rata, taj dio Zableca bio nas.Ono su Donje Zablece uz cestu Kljuc-Jajce, znaci magistrala, tamo gdje ona njihova krpa visi


Ima jos tih sela,da se zna

Mnogo je takvih sela Jack,
Ovaj put bih naveo jedan primjer, selo Grivci koje se nalazi na putu Rogatica- Sokolac, s desne strane. Tamo je po popisu iz 1878. godine bilo iskljucivo muslimansko stanovnistvo. Medjutim po popisu iz 1895. godine iskljucivo pravoslavno. U prvi mah sam mislio da je greska, medjutim nije. Radi se o tome da je to selo posjedovao neki beg Sahinpasic, koji je tad zivio u Rogatici. Uz vrsevinu je navratio u selo, i da li zbog njegove naravi ili umora onih koj su radili, doslo je do konflikta koji je rezultirao tim da je bega neko odalamio. Posto je njegova zadnja, dva sela su iseljena i ponovo naseljena: Grivci i Hrabar koji se danas vodi kao Rabar. Samo mi je poznato jedno prezime koje je tad protjerano - Becirovic. Nastanili su se u Kramer Selu, koje je prvo susjedno selo, i tu ih je bilo sve do 1992. godine. Inace su porijeklom iz Madjarske.
Ovo objasnjenje navodi Milenko Filipovic u knjizi o Glasincu.
Naziv sela Grivci je iz predturskog perioda s tom razlikom sto se zvalo Grivca.

Naravna stvar da je vazno.Ako postoje jos kakve slike.Onda jos bolje

Ovako je Leskovac izgledao 1878



Po meni u Krajini

Zablece kod Kljuca
Bjelajce kod Mrkonjica
Velije Kljuc
Josik kod Dubice


Slike, predavanja, price.Vazno je sve naci, bilo kakvu literaturu da je to bilo nase

Opsirni popis Bosanskog sandzaka 1604, gledati i u taj spisak

Kad sam vec na putu Rogatica-Sokolac, da pomenem i selo Maravice, takodje sa lijeve strane. Selo je, bez sumnje, dobilo ime po prezimenu Marava. To je, koliko je meni poznato, najstarije begovsko prezime na socickom kraju. Osim tog sela posjedovali su zemlju i u ostalim selima.
Pisanih izvora o ovom selu i prezimenu je vrlo malo. Nesto je od zaborava spasio Dr. Avdo Suceska popisom cifluka u rogatickom kadiluku iz 1835. godine.
Te godine je cifluk Mehmed-spahije Marave u Maravicima obradjivao Risto Konjokrad, a cifluk Numan-bega Marave, takodje u Maravicima, je obradjivao Bjelak Planincic. U selu Buratima je cifluk Osman-bega marave obradjivao Petar Pantovic.
Ovo prezime je, iz vremena koje ja pamtim, svedeno na jednu kucu, i to u Kramer Selu. Maravici su naseljeni pravoslavcima sto se moze vidjeti iz sva cetiri austrijska popisa. Jedini izuzetak je popis iz 1895. godine, gdje je bilo sest "muhamedanaca".

I da ne skrećem s puta Rogataica-Sokolac. Odmah od Han Stjenica počinju sela Donji i Gornji Obrtići. U defteru iz 1604. godine sela još ne egzistiraju pod ovim imenom, ali 1835. godine egzistiraju. Nije mi poznato kako je nastao naziv ovih sela. Jedino što pouzdano znam je da ih je poharala kuga 1813-1817. godine. Godine 1835. godine su u tim selima tri nenaseljena ćifluka posjedovali bezi Hadžihasanovici s Brezja: Derviš, Mustafa i Alija, i najvjerovatnije su im ti ćifluci dodijeljeni poslije pomenute kuge. Vjerovatno su dobro poznavali Ibrahim-bega Tankovića (Hadžića) koji je bio ćehaja bosanskog deftedara, što bi se pojednostavljeno moglo nazvati pomoćnikom prvog čovjeka u Bosni za katastar. Sa tog položaja je imao uvid u stanje stvari i bez posebnih transakcija je mogao doći u posjed upražnjenih imanja. Kad je „podmirio“ sebe onda je isto činio rodbini i prijateljima. Priča se da se zemljom koju je on dodijelio moglo otići od Sočica do Devetaka.
Hadžihasanovići su kasnije u ta sela naselili Markoviće i Vukoviće.

Oko 1700 Numan pasa Cuprilic je pokorio Crnu Goru i zarobio mnogo Crnogoraca koji su se znali sakrivati u pecinama ,ali su ih muslimani istjerivali pomocu dim ili laguma(eksploziv,barut)a.Tako zarobljene Crnogore(stari naziv za njih ,a koristeno je i Karadaglije) su naselili na kugom opustosenu Romaniju.Tako SVE I JEDNA PRAVOSLAVNA FAMILIJA NA ROMANIJI IMA CRNOGORSKE ILI HERCEGOVACKE KORIJENJE.Autohtono stanovnistvo Romanije su Bosnjaci i niko vise.
U vise sela danas,a i prije '91 u cisto pravoslavnim selima naci ces stare hareme zarasle u korov. Tankovici,Babici i drugi zemljoposjednici su ih rasporedili po svojoj zemlji dok ih Vlasi nisu poceli ubijati ,pa su Babici odselili u Sarajevo i po njima se dio grada zove Babica basca.
Prezivjeli seljaci muslimani su se takodje naselili u Sarajevo i uglavnom su se bavili stolarskim zanatom,odnosno obradjivanjem drveta(oklagije,nanule,sinije isl).

Odgovor Jakubu
Pa imao sam još tri sela, ali sam sad u dilemi da li da nastavim. Najbolje poznajem sočički džemat (najzapadniji dio rogatičke opštine). Činjenica je da je taj kraj bio stopostotno islamiziran već 1604. godine. U sumnji sam kako da shvatim tvoj komentar. Činjenice koje ističes masnim slovima su mi poznate.
Inače Numan-paša Ćuprilić (i još neki Čengić) je 1714. godine kao zarobljenike doveo 2.000-4.000 (zavisno od izvora) i naselio ih na širem podrucju Glasinca. Kad kažem širem području, onda podrazumijevam i sočički džemat i oblast Prače sa okolinom, ona područja koje su epidemije kuge poharale. Pisani izvori isto tako kažu da je od svih njih preživio samo jedan stari bračni par Čajića.
Dobili su više zemlje i bolje zemlje nego što su je imali u crnogorskim vukojebinama. Kontakt sa zavičajem je brzo uspostavljen preko kiridžija koji su transportovali robu. To je rezultiralo samo povećanim interesom preostalih u zavičaju za dolazak na Glasinac. I kad ih je kuga pomorila, interes se nastavio, jer su se poznavale prilike. Pošto su epidemije kuge u 17. i 18. vijeku bile ”normalna pojava”, čak je moguće da su neka mjesta i više puta naseljavana pravoslavcima, i da su neka sela po njima dobila ime. Intenzivnije naseljavanje je bilo zadnjig pedesetak godina turskog perioda, ali je nastavljeno i u austrijskom periodu. Tako ih je 1835. ge bilo 32 familije a stotinjaka kasnije oko 200. Donekle tu ”jednosmjernu industriju” ilustruje jedna pasus iz memoara Živka Crnogorčevica, kad kaže:
”Djed moj Živko sa svoja dva brata Lukom i Jeremijom i ostalom porodicom doselio se iz Drobnjaka, današnje Crne Gore, na Glasinac kod odžaka Šainpašica u selo Vidriće, kotar Rogatica.Naravski da ih je u isto selo dotjerala nužda i nevolja, pošto je to uvijek bivalo: kada izda godina, onda tojagu i ponjavu na nju, pak ajde u Bosnu da se izrane. Te ako ima se dopadne, i ostaju Hercegovci đe su i došli, a ako im se pak ne dopadne, onda vraćaju se natrag odakle su i došli. Dakle, pošto su tude smjestili se, onda se je i porodica staložila i smirila”.
Ali još jedan faktor je doprinosio dolasku na Glasinac. Ko se ogriješio o zakon (krvna osveta i sl.), bježao bi na Glasinac u zabačenije krajeve i vjerovatno izmjenom imena i prezimena nastojao zamesti trag. I beogradska Politika je 03.03.2009. objavila jedan takav članak o selu Đimrije u okolini Han Pijeska gdje mještani kazu: ”Niko ovde nije došao, a da da nije nešto zgrešio. Kad god bi neko, u vreme krvne osvete, nekog ubio ili nešto ukrao ili se o zakon ogrešio, tada bi iz Crne Gore bežao u Bosnu”.
Rijetki su slaučajevi da je neko bio otkriven kao u slučaju koji navodi Muvekkit:
”Negdje 1779. godine su Ali-beg Sulejmanpašić i njegov drug Mustafa-Alemdar iz kadiluka Cernica u Hercegovini, idući trgovačkim poslom došli u selo Stubicu, u nahiji Piva, i kao gosti zanoćili u kući Nikole Simonovića i njegova brata Marka. Njih dvojica su odavno bili hajdučki jataci. Zovnuli su nekoliko hajduka iz susjedstva, ubili dvojicu gostiju, iskomadali njihova tijela i uzeli novac i robu u vrijednosti od šest stotina groša. Nekud su se izgubili. Kasnije je javljeno da se kriju u selu Vrhprača, u kadiluku Rogatica, gdje su se bili tajno nastanili. Uhvaćeni su i sudskom presudom osuđeni na vješanje 16.02.1780. godine.”
Mogao bih navesti dosta prezimena koja su došla bježeći od zakona.
Eto moj Jakube, nadam se da smo se sad razumjeli. Ako mislis da je bezvrijedno to sto sam pisao reci, lako je ohanuti, a moze se i ukloniti s portala kojem dugujem mnogo. Zelja je bila uzvratiti malim doprinosom u okviru mogucnosti. Da li da nastavim?

Javi mi se na privatnu poruku, ako zelis da pises tekstove na portalu oko etnologije

Super, napisano inace

Mislim na Veliju

Sta ti hoces ?Sta je problem?

Bivsa bosnjacka sela u Jajackom kraju:
1.Drenov Do -Bosnjaci su zivjeli do pocetka 19.st kada ih je vecina stradala od kuge,a ost iselili u Jezero;
2.Bukovica -isti slucaj,sem sto je ostao zaseok Cipanj sa oko 80tak dusa koji su poklani u Drugom svjetskom ratu;
3.Cipic-selo u kojem su Bosnjaci poklani u Drugom svj. ratu;
4.Krezluk-staro begovsko selo ispod srednjovjekovnog grada Crepanjski u posjedu bega Dzabica,zadnji Bosnjaci iselili krajem 19.st.;
5.Hodzina Luka-selo iznad Krezluka iseljeno u tursku odmah po AU okupaciji;
6.Cusine(Zaskoplje-Brisce)-selo koje je po osmanskom popisu iz 1604. imalo 20 samo Bosnjackih kuca,a ciji su posljednji Bosnjaci poklani u Drugom svj. ratu;
7.Hotomalj-selo do Cusina oduvjek bilo naseljeno samo Bosnjacima,dio sela iselio u Tursku,a ost poklani za vrijeme Prvog svj. rata;
8.Mile i Borci-sela koja se u popis 1604.navode kao jedno selo u kojem je bilo 20 kuca od cega 19 bosnjackih,kada i zasto su nestali iz ovih sela Bosnjaci,ne znam zaista nista;
9.Lucina-selo u kojem su do AU okupacije Bosnjaci bili 95% stanovnistva,ali su svi iselili u Tursku..iza njih je ostalo samo turbe Bajraktara Mehmeda Fatiha;
10.Vukicevci-nekad selo u koje su se bili naselili Bosnjaci sa Vlasickog platoa,iza kojih su sad ostali samo mezari,a vecina ih je preselila u Divicane;
11.Skok-selo iznad Djumezlija u kojem su nekad zivjeli samo Bosnajaci iz roda Omica tj familije Omic,Kesten,Dzukla,al je vecina odselila il u Djumezlije il Jezero;

Evo interesantan odlomak o historiji sela u zapadnoj Bosni, okolina Glamoca, Grahova, Duvna i Livna, prekopirano iz knjige Kameno Hlivno autor Ahmet Burek :
detaljno procitajte na > http://www.relax-livno.com/zanimljivost ... ivosti.htm

CRNI LUG
Zabilježena je samo jedna velika srednjovjekovna nekropola sa pedesetak spomenika bez natpisa i ornamentike. Spominju ga Franjo Butrušić i Zuane Difnico 1574. godine dolazeći iz Livna. Ovdje su mletački emisari naišli na karavansaraj u kome su konačili. Selo je pripadalo livanjskim Atlagićima, sve do nestanka ove porodice.

Atlagićima je pripadao cijeli ovaj kraj u donjem Livanjskom polju, te područja prema Grahovu i Uništu. Između Uništa i Crnog Luga nalazi se Atlagića lokva. Granica prema Dalmaciji pod vrhom Bat, zapadno od Crnog Luga, nalazi se na području Lišana, gdje su Lišanska vrata, Lišanski put i Lišanske kose. Mjesto Lišan (Lisan) upisano je u defteru iz 1604. godine na prostoru sarumiške nahije. Na području Lišana i Uništa su Čitakovića bunari, Crni bunarić, Dularska kosa, Slapina poljana i Točilska vrata. U selu je izvor Carevao, kojim se opskrbljuju seljaci vodom, te izvor Vidoviti, Zasiok i Matošića vrelo. Crni Lug ima dva bunara: Čančarevac i Pijesak. Čančarevac, koji se nalazi u zaseoku Trkulja, dubok je samo pola metra, ali ne presušuje. Bunar Pijesak dubok je 1 m.

Na području Crnog Luga su toponimi: Busovača, Carevac, Crna rakita, Crnac, Čančarevac, Čekuše, Cusinice, Duler, Gajci, Greblje, Gromila, Igalice, Jardo, Jaruga, Jovanuše, Keseni, Kućevine, Makice, Makić, Matošića vrelo, Otok, Pijesak, Polučak, Radukinice, Šančevine, Ševarova jaruga, Trkulja, Vedrovo polje, Vidoviti, Vlasulje, Vranina glavica, Vučo polje, Zagrab, Zasiok.

Stanovništvo je srpsko: ARNAUTI - iz Kosore kod Vrlike; ĆORIĆI i GARGENTE - iz Cetine; ĆUSIĆI i VRANIĆI - od Vrlike; ČULIĆI - od Mrkonjić-Grada; GRAJIĆI; ranije Nenadići; INJCI - od Gerzova (Jajce); IVETIĆI - iz Civljana kod Vrlike; JOVČIĆI i PETROVIĆI - iz Otišića kod Vrlike; JUSUPI; KEŠINI - iz Štikova kod Drniša; KOZOMARE - od Kozare; KUROBASE - od Cetine kod Vrlike; LJUBOJE - od Ključa; MARMUTI; PAROJČIĆI - od yriike; POPOVIĆI - od Imotskog; RADIVOJŠE - iz Dalmacije; STEVANOVIĆI; ŠINICI - iz Lijevča kod Zavidovića; ŠORMAZI - iz Kosova kod Knina; TRKULJE - od Banjaluke.
Sve nabrojane porodice bile su Firdusovi kmetovi..

JARUGA

Vjerojatno je to selo Grabež koje spominje Cvijić.
Ovdje žive samo Srbi: BABICI - od Glamoča, gdje su doselili iz Kotara u Dalmaciji; IVETIĆI - iz Jojića Glavice kod Vrlike; LJUBOJE - od Ključa; PAROJČIĆI - doselili od Vrlike; ŠINICI - kažu da su od Lijevča kod Zavidovića; ŠORMAZI - sa Kosova kod Knina.

Tokom XVIII stoljeća uzrokovala su njihovo povlačenje prema istočnim selima i gradu i gotovo potpuno iščeznuće materijalne kulture Bošnjaka na tome dijelu Livanjskog polja. Izuzetak je selo Čelebić, zahvaljujući tome što se tu nalazio ljetni odžak begova Firdusa, koji su, očito, znali obraniti svoje. Ovo područje je bilo migracioni pravac izbjegličkog kršćanskog stanovništva prema mletačkim teritorijima i muslimanskog stanovništva iz dalmatinskih krajeva uoči i nakon spomenutih ratova.
selo CELEBICI
Toponimi na području Čelebića i Kovačića su: Adžuša, Balinac lokva, Barjak, Begov dolac, Begov mašet, Bera, Bunari, Cipac, Crkvina, Crni bunari, Čelebičko polje, Ćiošića bara, Dantovača, Dunajevac, Glavica, Gradina, Jovača, Kadića livada, Kajguša, Karagića draga, Klanac, Kosa, Kraj, Krivodo, Kurtovac, Lakat, Livadička draga, Lovrina glavica, Luka, Mašeti, Mera, Muharemspahića draga, Musala, Obćina, Odanci, Pistet, Pobidnjača, Podbiljak, Polje, Prikača, Priki put, Radića draga, Razdolje, Risovača, Runjava glava, Runjevica, Runjovina, Smrduša, Staro groblje, Stublić, Suđenovska draga, Šaćirovine, Šušnjari, Traljuše, Traljušina draga, Ugarak, Ugarska glavica, Uzkuš, Vodice, Volurija, Zdribovci.

Pored Firdusa, od Bošnjaka iz Čelebića zapamćeni su DELALIĆI, koji su tu imali svoju kulu, koja je kasnije prepravljena u žandarmerijsku stanicu, a potom u školu koja je tu stajala do 1992. godine.61 Nakon odseljavanja Bošnjaka u Čelebiću su ostali Srbi ikavci i Hrvati.

velija je napisao/la:Pisanih izvora o ovom selu i prezimenu je vrlo malo. Nesto je od zaborava spasio Dr. Avdo Suceska popisom cifluka u rogatickom kadiluku iz 1835. godine.

http://www.ois.unsa.ba/izdanja/pof/14-15/index.html
strane 189-281

Da malo oživimo ovu temu nakon 10 godina

U jednom članku vezanom za četnički ustanak u zapadnoj Bosni 1875.-1878. od pisca Slavka Kaluđerčića iz 1931. sam našao slijedće:

- Veliki i Mali Cvjetnić između Drvara i Martin Broda (danas nema Bošnjaka) uništeni odmah izbijanjem ustanka 1875.

- Veliki i Mali Unac (ova sela danas ne postoje, vjerovatno su se nalazila neposredno kod Martin Broda ili gore pomenutog Cvjetnića, jer je tu rijeka Unac) zapaljeni u martu 1876. Bilo oružanog otpora koji je savladan

- Medvjeđi Dol, Gornji i Donji Budelj kod Ključa odnosno Sanice (u Medvjeđem Dolu nema Bošnjaka, u Gornjem ima a Donji Budelj zvanično ne postoji danas na popisu). U ovim selima autor navodi da je bilo borbe sa naoružanim Bošnjacima u junu 1876., ne pominje da su bila bošnjačka sela. Moguće da nisu živjeli Bošnjaci u ovim selima nego je možda vojska iz Ključa ili Sanice izašla u susret četnicima na Grmeču

- Filipovića Odžak kod Glamoča spaljen nakon borbe protiv istoimenih begova u augustu 1876.

- Popaljena bošnjačka sela Rastićevo i Blagaj (danas nema Bošnjaka) na Kupresu 1877.

- Čelebići kod Livna (danas nema Bošnjaka) paljeni dva puta, 1877. i 1878. Bila vojna kula

P.S. Obzirom na naziv teme, ovdje sam samo naveo sela u kojima danas više nema Bošnjaka. U članku se još navode napadi i paljevine drugih mjesta, ali u njima i dan-danas žive Bošnjaci pa se ne uklapa u ovu temu