Uz malo bolje ceprkanje.Kakva odlucnost.Kakav ponos
Opet, nemam rijeci.Dok kod Ukrajinaca kad im pukne film.Mjenja se vlast.Kod nas Scepo i dalje zari i pali
Ah, tu je uvijek neizostavni facebook
Oni su izvrsili drzavni udar i sada ce dobiti novi Kipar na Krimu.Jack je napisao/la:Ukrajincima svaka cast.A vi ostali Plenumajte, palite biblioteke i ispijajte kahve i narednih 20 godina.
Uz malo bolje ceprkanje.Kakva odlucnost.Kakav ponos
Opet, nemam rijeci.Dok kod Ukrajinaca kad im pukne film.Mjenja se vlast.Kod nas Scepo i dalje zari i pali
Ah, tu je uvijek neizostavni facebook
![]()


mOgQ6i_9QbcO životu Oleksandra Muzička (52), slikovite i vrlo kontroverzne ličnosti koja je sa kijevske javne scene prešla na "YouTube", mogao bi da se snimi triler sa negativcem kao glavnim junakom. Šira javnost ga je upoznala kao Saška Bijelog, kad je na video snimku na sjednici opštine Rivne u zapadnoj Ukrajini, s mašinskom puškom u rukama, tražio stanove za porodice poginulih na kijevskom Majdanu, začikujući odbornike pitanjem: “A ko će da mi uzme kalašnjikov i noževe?”
Saška Bijeli je rođen u Rusiji, kod Perta, ali je po povratku iz Afganistanskog rata gdje je bio u raketnim jedinicama SSSR i poslije osamostaljenja Ukrajine tražio ukrajinsko državljanstvo. Potom je ratovao u Abhaziji i u Čečeniji – protiv Rusa! Član je Ukrajinskog nacionalnog sabora (UNA) i Ukrajinske narodne samoodbrane (UNSO), što sve spada u krajnju političku desnicu i neofašizam, koji, uz ostale, čine sadašnju koaliciju “Desni sektor”. Mužičko je, inače, tokom Prvog rata u Čečeniji (1994) bio komandir jedinice UNA-UNSO “Viking” i zajedno sa načelniko štaba Olegom Čelnovim, zvanim Berkut (Orao), borio se protiv Rusa uporedo sa Šamilom Basajevim. Ima podataka da je bio i tjelohranitelj tadašnjeg glavnog vođe pobunjenih Čečena, generala Džohara Dudajeva. Prema Sašinim riječima, svojim rukama je u Čečeniji uništio tri ruska tenka, barem šest borbenih vozila i “izbacio je iz stroja” veliki broj ruskih vojnika. Navodno, lično mu je Dudajev uručio orden Heroja čečenske republike Ičkerije, što je naziv za teritoriju koja ne priznaje vlast Moskve. Saška Bijeli je, kažu, kao heroj Čečenije, jedan od samo trojice Ukrajinaca (uz Stepana Banderu i Olega Čelnova-Berkuta) po kome su u Groznom nazvali ulicu.
Ruske vlasti ga smatraju nacionalistom, "banderovcem", čečenskim najamnikom-teroristom i fašistom. U aprilu 2007. uz pomoć partije UNA-UNS postavljen je za čuvara željezare u Rovnom, a u međuvremenu, kako tvrdi, stekao je diplomu iz ekonomije. Kao zamijenik direktora agencije za obezbjeđenje “Balkan servis”, kandidovao se 2012. za deputata u ukrajinskoj Verhovnoj radi, ali je izgubio i tek je krajem 2013. ponovo stekao novu pažnju na kijevskom Majdanu.
Vrhovni sovjet (skupština) Krima doneo načelnu odluku o stupanju te autonomne republike kao subjekta federacije u sastav Ruske Federacije, javile ruske agencije.
"Stupiti u sastav Ruske Federacije sa pravima subjekta RF", navedeno je u tekstu odluke, koju je agenciji RIA Novosti dao na uvid poslanik krimske skupštine Sergej Šuvajnikov.
Potpredsednik ruske Dume i funkcioner vladajuće Jedinstvene Rusije Sergej Neverov izjavio je da je ova odluka istorijska.
"Mi smo jedan narod, koji je neodgovornom voljom partijskih funkcionera bio podeljen", rekao je on Itar-tasu.
Ranije danas Temirgalijev je saopštio da će referendum o statusu Krima, na kom će biti pitanje o pristupanju Rusiji, biti održan 16. marta.. Prema statističkim podacima iz decembra, Krim ima 1.958.000 stanovnika, među kojima najviše Rusa (58,5 odsto), Ukrajinaca (24,3 odsto) i krimskih Tatara (12,1 odsto).
Ruke mu se pozlatile.Abidaga je napisao/la:03.04.2014
Srpski Avaz: "Ukrajinski fašista uništio tri ruska tenka u Čečeniji"
http://www.avaz.ba/globus/europa/ukraji ... a-i-moskve
...
Pa Servi su ti od njih i učili genocidaški zanat, kad samo skontaš koliko su naroda istrijebili, gori su od Britanaca i Amerikanaca zajedno.ZV Keli je napisao/la:Rusa brojcano i po regijama nema puno ali su kao Srbi, gdje ih ima 1% to je njihova zemlja djaba sto drugog naroda ima 99%.
Ukrajinci jedini nisu imali svoje falange u cetnickog armiji, u Lvivu je bilo okupljanje dobrovoljaca za pomoc Ceceniji, tako da su mi drag narod a i neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj
Imate i slike koje potvrdjuju sve ovo na link-u iznad.Novo pojačanje: Četnici i službeno postali dio vojske na Krimu (foto)
Četnici koji su dobrovoljno otišli na Krim kako bi stupili u vojsku Autonomne Republike Krim, podnijeli su prvi izvještaj o svojim aktivnostima u Ukrajini te poslali nove slike s položaja.
'Četničko brzo odjeljenje 'Car Lazar' je odmah uključeno u 'OBR', kako je bilo dogovoreno i prije dolaska naše borbene grupe, što znači da su naši četnici i službeno postali dio vojske Autonomne republike Krim. Dužnosti naših četnika na Krimu su od patroliranja do provjere vozila i putnika na punktovima', prenosi njihovu izjavu Kurir.
'Već i po ranijem dogovoru četnici su na Krimu sa braćom Kozacima sa Dona, koje predvodi Ataman Timur, i još mnoge druge kozačke družine, ali tu su i naši stari prijatelji bajkeri „Noćni vukovi“ i njihov vođa Hirurg, koji su naše četnike posebno ugostili i ukazali im veliko poštovanje', stoji u izvještaju Četničkog pokreta.
Oni kažu da je vijest o njihovom dolasku prostrujala cijelom Ukrajinom, Rusijom i Bjelorusijom i da im pristižu nova pojačanja.
'Koliko je velika popularnost Četničkog pokreta na Krimu govori i podatak da su dva Rusa iz Nižninovograda proputovali hiljade kilometara da bi se priključili našoj Četničkoj grupi, a javlja se još dobrovoljaca. Polako ali sigurno naše odjeljenje postaje odred „Car Lazar“ , stoji u izvještaju koji je, uz slike s terena, objavljen u Kuriru.
Dosli ubijati Krimske Tatare uz pomoc jednu od najvecih vojski na svijetu. Ko nepoznaje cetnicku "hrabrost" bi se cudio.Srpski četnici na Krimu: "Psi rata" spremni za novi sukob
Proruskim snagama na Kirmu priključila se i grupa dobrovoljaca iz Srbije koji se predstavljaju kao pripadnici „Četničkog pokreta". Otišli su, kažu, na poziv kozaka i tamo su da „pruže podršku ruskom narodu“, ali ako zatreba - i da zapucaju.
Reč je o ljudima koji će se uz četničke uniforme i ikonografiju „pohvaliti“ i učešćem na ratištima u bivšoj Jugoslaviji. Iako će ih opisati kao nadripatriotske avanturiste, poznavaoci prilika upozoravaju da bi država morala ozbiljno da se pozabavi kretanjima i aktivnostima brojnih čopora pasa rata koji su iznedreni poslednjih decenija.
„Pomaže bog braćo i sestre Rusi i Ruskinje! Znajte, braćo Rusi da smo mi jedan narod, ista slovenska krv u nama teče.“
Tako se sa improvizovane bine u Sevastopolju sa kokardom na glavi, u četničkoj uniformi, i sa zastavom u ruci, prisutnima obratio Milutin Mališić, koji se predstavio kao komandant četničke garde “Vukovi”. Sa još četvoricom pripadnika, na Krim se zaputio po pozivu kozaka i biće raspoređeni na jednom od kontrolnih punktova u Sevatopolju, kaže Stevan Vukojević, koji je, kako nam je rekao, u „Četničkom pokretu“ zadužen za logistiku.
“Oni su otišli tamo da ne dođe do eskalacije sukoba, jer sad policija i vojska prelaze s jedne na drugu stranu i to je tiha podela tamo. Članovi koji su otišli su bili pripadnici 63. padobranske ili su učestvovali u ratu na Kosovu kao pripadnici tadašnje Vojske Jugoslavije. Oni imaju punkt koji duže, taj punkt je naspram tih Tatara muslimana. Znači, ako oni napadnu, oni će da pucaju”, navodi Vukojević.
U Krim su, dodaju još pripadnici ove organizacije, otišli zato što su za vreme ratova u bivšoj Jugoslaviji, “ruski dobrovoljaci borili na srpskoj strani i kao braća pomogli”. Na početku spomenuti Mališić, učestvovao je u ratu na Kosovu kao pripadnik vojne policije, a njegova organizacija je u nastavku u više navrata saopštavala kako su spremni da oružano brane “južnu srpsku pokrajinu”. U Sevastopolju je još Mališić poručio i ovo:
“Mi podržavamo sve rodoljubive snage u Rusiji gde su Rusi samosvesni i gde znaju da im je jedini put uz gospoda Isusa Hrista i uz povratak miropomazanog cara pravoslavnog koji će da bude zaštitnik svih pravoslavnih na planeti zemlji.”
Podsetimo, srpski četnici su početkom prošle godine, opremljeni čekićima i sličnom opremom, sprečeni u nameri da u Preševu sruše spomenik borcima Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđe. Učinili su to na kraju državni organi Srbije, dok su pripadnici organizacije nastavili da se fotografišu obučeni u četničke uniforme, neretko sa oružjem u rukama. Mogli su se videti na ročištima u procesu rehabilitacije Draže Mihailovića, kao i na gotovo svim desničarskim i nacionalističkim okupljanjima i, naravno, na protestima protiv održavanja Parade Ponosa u Beogradu.
Na osnovu njihove retorike i pobrojanih dela moglo bi se reći da reč je o ljudima koji su, kako će ih opisati vojno-politički komentator Ljubodrag Stojadinović „na granici nadripatriotizma i folklornog doživljaja rusko srpskih odnosa“. Ipak, navodi on, ne bi ih trebalo olako shvatati.
“Ovo područje je dalo mnogo čopora pasa rata i njih verovatno ima i danas na nekim mestima. Neki su ja mislim još uvek u zatvoru u zemljama koje su pretrpele havariju, govorim o Libiji pre svega i još nekim zemljama. Sigurno je da ti ljudi nisu bezopasni. Ali, mislim da je njihov uticaj na događaje minoran i da se oni tamo pojavljuju pre svega zbog sebe. Iz nekih svojih ličnih razloga, bez obzira da li su ti razlozi, u onom perverznom smislu, emotivni ili su materijalni ili su avanturistički, takvih ljudi je uvek bivalo”, kaže Stojadinović.
Koliko ih u Srbiji ima, niko neće znati. Da i te kako ima razloga za zabrinutost, upozoriće Izabela Kisić iz Helsinškog odbora za ljudska prava.
“Prvo pitanje je, ko su ti ljudi, na kojim ratištima su sve ovde učestvovali i kojim kanalima oni odlaze na druga ratišta u svetu. Očigledno je da su na jednom globalnom nivou, te grupe dosta povezane. To su ljudi koji idu od ratišta do ratišta, koji poseduju oružje i koji su danas sve glasniji i to ne samo u Srbiji nego i u čitavoj Evropi. Drugo pitanje je ko kontroliše te grupe, čiju oni podršku imaju. Da li određeni politički pokreti ili političke partije stoje iza njih? Ovakav profil ljudi, postoje za to brojni dokumenti i u domaćim sudovima za ratne zločine i u Haškom tribunalu, su zapravo počili najveće zločine. Dakle, takav profil ljudi”, navodi Izabela Kisić.
To je i razlog zbog kog bi trebalo očekivati da država, ako ništa drugo, raspolaže evidencijom o onima koji bi svoje „veštine“ sa Balkana preneli na Ukrajinu.
“Naravno da ta slika ne može da se projektuje na Srbiju i njen odnos prema krizi, prema velikim silama ili prema onome što one rade. Ali, svakako, u nekom domenu, može da nam donese jednu vrstu javne štete. Ona može da se poravna dobrim informacijama i ja pretpostavljam da bi naše vojno-obaveštajne službe mogle da daju neki precizniji odgovor o čemu se tu zapravo radi”, podvlači Stojadinović.
Čini se, međutim, da za to nema mnogo interesa. Budući da je i zvanična politika Srbije na stalnoj klackalici između Istoka i Zapada, ne iznenađuje to što su i mišljenja građana podeljena po pitanju da li pojavljivanje srpskih četnika na Krimu, Srbiji donosi štetu ili korist.