Pravoslavci i Katolici iz BiH koji su se protivili Genocidu

[BosnjackaHercegovina]

Čovjek koji je kuću svoju od stida u ratu spalio (Foča)

Doktor Sekul Stanić. Pedijatar i predratni načelnik fočanske bolnice. To je onaj, čuli ste, što je sam svoju kuću u ratu zapalio. Niste čuli? To je neki ludak? Piroman? Neron našeg doba? Ne!

Piše: Dragan Bursać, Aljazeera

To je čovjek! Od sramote nije mogao gledati kako četnici pale bošnjačke kuće, pa je svoju zapalio, sjeo pored i čekao da do temelja izgori. Lagano, promatrao je kako mu se sav materijalni život urušava. Zajedno sa nepokretnostima nesrba stradalnika. Empatija do neba i naša sramota za vijek vijekova.

Kratka biografija (jer nema duže) kaže otprilike ovako:

Dr Sekul Stanić, rođen 7. aprila 1943. godine u Miljevini kod Foče. Diplomirao na Medicinskom fakultetu u Beogradu 1971. Specijalizaciju iz pedijatrije završio 1978. Radio u Opštoj spomen bolnici u Foči od 1975. godine, a od 1985. do decembra 1992. bio je na dužnosti direktora. Ubijen je 17. decembra 1992. u Miljevini.

Eto taj i takav čovjek, ta gromada ljudskosti dočekala je rat na čelu fočanske bolnice. Koliko je i kako mogao, pomagao je kolegama Bošnjacima, krio fočanske žene od krvnika, prebacivao ljude na slobodnu teritoriju, spasio veći broj trudnica – porodilja od zlostavljanja, silovanja i sigurne smrti evakuišući ih na sigurnu teritoriju, pomagao svim pacijentima, koji su zbog etničke pripadnosti i etičkog bolesnog stava zlostavljani… Nagrada? Stigla ga je brzo.

Smrt kao nagrada

Ubili su ga četnici prije četvrt vijeka u policijskoj stanici u Miljevini. U izvještaju stoji da je izvršio samoubistvo vješanjem. Oni koji su poznavali doktora vele da nikada ne bi digao ruku na sebe. Neki opet tvrde da je ubijen zbog svog materijalnog bogatstva. Razlozi su po njima čisto prizemne, pljačkaške prirode. Ako znamo da je doktor Stanić to ljeto spalio svoju kuću i još tada se uzdigao na nebesa gdje ne običavaju biti srebroljubivci, ostaje nam samo jedan razlog za likvidaciju.

Bio je čovjek! Pomagao je ljudima u borbi protiv zvijeri. Zapravo, sam je imao toliko empatije, pa je i svoju imovinu uništio. Ništeći materijalno, poistovjetio se sa žrtvom. Postao je potpuno ogoljeno ljudsko biće. A dželati, krvnici i neljudi to ne mogu podnijeti. I onda su mu samo “pomogli” šaljući ga u smrt da se do kraja poistovjeti sa nebrojeno mnogo pobijenih Bošnjaka na fočanskoj teritoriji.

Sve u svemu, nikada vlasti zvanično ne istražiše slučaj, a Sekulovo ubistvo kao i mnoga ratna i poratna ubistva ljudi koji su na ljudskost pokazivali, ostaje enigma, svima nama na sramotu.

A danas, četvrt vijeka nakon ubistva, možemo li shvatiti veličinu čovjeka, koji je poput Apača palio svoju zemlju, kuću i okućnicu i vatrom gasio požar zla?

Možemo li shvatiti sami sebe, koji se nismo udostojili ni ulicu da mu damo, ni u knjige Sekula da stavimo? Možemo li pojmiti veličinu čovjeka direktora bolnice koji je kao Srbin u ekstremno nacionalističkom okruženju, mogao birati kako će, šta će i gdje će sa ovim ljudskim prolaznim životom i pripadajućim titulama? Mogao je biti u skupštinama, strankama, mogao je uvećavati bogatstvo, mogao je imati kule i gradove, mogao je postati, kako se to danas kaže “istaknuti građanin”.

Mogao je uvažavati sve privilegije srBske kvazielite koja je te 1992. godine popila opijum nacionalizma, serviran i smućkan u Ćosićevoj i Miloševićevoj kuhinji… Tako je danas mogao biti i odlikovan kakvim Dodikovim odlikovanjem, mogao je postati novokomponovani akademik.

Doktore, praštaj naše neznanje!

Ali, ne! Sekul Stanić je prije četvrt vijeka odabrao put čovjeka. Tako neuobičajen i rijedak. I taj put on i danas živi. Mrtav doktor nas sve promatra i gleda kako o njemu, njegovom djelu i činu ne znamo ništa. Gleda kako nam imena ulica, udžbenike istorijske, tribine političke i ostalu ikonografiju naseljava polusvijet. Ljudi, koji ne mogu stati u istu rečenicu sa Sekulom Stanićem.

Možda baš i zato Sekul ne može u iste knjige sa krvicima svojim, naroda svog i drugih naroda?!

I tako, iz dana u dan, otkrivaju se sudbine i tajne ljudi, za koje se, zapravo zna. Samo smo, opijeni kao i oni od prije četvrt vijeka okupirani raznoraznim “herojima”, susvijetom, kojeg ova i ovakva država bustuje i podiže u epici na nivo nadljudi.

A za njima sve krvav trag. To su svi oni silni domoljubi, ratnici i akademici, ocijenjeni kao ratni zločinci, o kojim država, preciznije svi mi, stotinama hiljada maraka naših para “vodimo računa” da im bude što udobnije u lagumima u kojim gule svoje kazne.

Jer valja srBskoj epici nagurati što više Karadžića i Mladića u knjige, studentske domove, škole, trgove, predizborne skupove… Dok sve jednako ovaj Sekul Stanić, ne da nema ulice, ne da mu ime u udžbenicima ne postoji, nego se i u arhivama fočanske bolnice spominje, da je “rukovodio ustanovom do 1993. i da je njegovim angažovanjem urađeno mnogo na adaptacijama starih i stvaranju novih prostora”.

Kakve crne adaptacije, crni ljudi, kakvo rukovođenje ustanovom do 1993. kad ga ubiše 1992?

I od svega je doktor Sekul Stanić dobio posthumno jedno jedino priznanje 2011. godine, Nagradu “Duško Kondor” za građansku hrabrost i afirmaciju građanske hrabrosti u organizaciji nevladine organizacije “Gariwo” i pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva.

Mrtvi mrtvima nagrade dijele

A, to priznanje koje je dobio mrtvi Sekul nosi ime Duška Kondora, bijeljinskog profesora i jednog od osnivača Helsinškog odbora za ljudska prava entiteta Republike Srpske, koji je takođe ubijen, samo u miru 2007. godine u svom stanu u Bijeljini.

Eto, ni ulice, ni trga, ni knjige, ni posvete, ni pažnje, ni znanja ni saznanja o Sekulu. Samo nagrada čovjeka koga nema za čovjeka koga nema i za koju je slabo ko čuo.

I tako, kad malo dublje zakopamo ispod čaršijskih zavjeta šutnje, čini se da svaki grad ima svoga Jana Palaha, samo se od krvnika i njihovih tragova ne vide vatre slobode i humanosti.

Golema je mjera ljudskosti i čojstva koja natjera čovjeka da od bruke kuću svoju spali do temelja. I danas, četvrt vijeka poslije ubistva, ništa mi ne znamo o Sekulu Staniću i stotinama drugih istinskih heroja. Popili nam pamet instant – krvnici i paraheroji, pa niti vidimo, niti čujemo svijest i savjest. O stidu da i ne govorimo. A, vidite, neko kuću svoju od sramote zapali.

Sve se čini da ovakvi bolje od ovog poluživota ni ne zaslužujemo.

http://mostarski.ba/covjek-koji-je-kucu ... tu-spalio/

-----------------------------

Dr. Staniću, od mene hvala, i nek te dragi Allah spasi i nagradi. Amin.

[BosnjackaHercegovina]

Srđan Aleksić - Branio druga Bošnjaka i platio glavom (Trebinje)

Datum: 27.01.1993.
Srđan Aleksić je rođen u Trebinju. Otac Rade je bio košarkaški trener. Majka mu je rano umrla, a brat poginuo u udesu motornim zmajem, iznad Petrovog polja, u blizini Trebinja.

Srđan se amaterski bavio glumom za što je dobio i više nagrada. Nastavio je glumiti i tokom rata, u predstavi "San ratne noći".

Grupa pripadnika Vojske Republike Srpske je 21. januara 1993. godine legitimisala stanovništvo na pijaci u Trebinju. Nakon što su ustanovili da je jedan od legitimisanih Alen Glavović pripadnici VRS su ga krenuli maltretirati i tuči. Srđan je priskočio u pomoć svom sugrađaninu Alenu, a četvorica vojnika su se okanili Glavovića i kundacima pušaka isprebijali Srđana.

Od zadobijenih povreda Srđan je pao u komu i preminuo 27. januara 1993. godine. Srđanov otac je u čitulji napisao "Umro je vršeći svoju ljudsku dušnost".

Jedan od napadača na Srđana je poginuo tokom rata dok su ostali osuđeni na 28 mjeseci zatvora.

Alen Glavović danas živi u Švedskoj, oženjen je i ima dvoje djece. Svake godine posjeti Trebinje, Srđanov grob i njegovog oca.

Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.

Jedna ulica u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana "ulica Srđana Aleksića". U obrazloženju je navedeno: "Bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost, a bez nje naš život ne bi imao smisla".

Prolaz u Zmaj-Jovinoj ulici u Novom Sadu u Srbiji, nazvan je po Srđanu i tu je postavljena spomen-ploča, kao i u Pančevu.

2007. godine Radio televizija Srbije snima i emituje dokumentarni film "Srđo" o Srđanu Aleksiću.

http://www.historija.ba/d/736-ubijen-srdan-aleksic/

-------------------------------------------------

Srđo, od mene hvala, i nek te dragi Allah spasi i nagradi. Amin.

[amkos]

Nisam znao za ovu priču o doktoru Sekulu. Nevjerovatno šta je čovjek uradio.

Bilo bi dobro kad bi nam i @Drina nešto rekao, ako ima nešto što nije naveo ovaj Dragan u članku.

[Zmaj]

Ovaj Srđan Aleksić je bio vojnik VRSa... ne trebamo to zaboravit.

[kliker]

Ovaj Srđan Aleksić je bio vojnik VRSa... ne trebamo to zaboravit.

Pa bili su skoro i svi Bosnjaci u Trebinju. Mozda si ti mladji pa ne znas da je bila opsta mobilizacija, niko te nista nije pitao. Bosnjake su fatali po sumama i pecinama u bjegu od mobilizacije..

U Trebinju je bilo nesto Srba koji su ostali lojalni RBiH... Jedan od njih je pfosesor dr. Krsto Mijanovic. Mislim da je sada profesor na Sarajevskom univerzitetu covjek je iz Trebinja za vrijeme rata izbjegao iz Trebinja a nije jedini Srbin koji je to ucinio...

[amkos]

U Trebinju je bilo nesto Srba koji su ostali lojalni RBiH... Jedan od njih je pfosesor dr. Krsto Mijanovic. Mislim da je sada profesor na Sarajevskom univerzitetu covjek je iz Trebinja za vrijeme rata izbjegao iz Trebinja a nije jedini Srbin koji je to ucinio...

Njegova kćerka je išla sa mnom na fax. Eto kako je Svijet mali. Lijepa cura pravo, vidi se da je iz fine familije.

[kliker]

U Trebinju je bilo nesto Srba koji su ostali lojalni RBiH... Jedan od njih je pfosesor dr. Krsto Mijanovic. Mislim da je sada profesor na Sarajevskom univerzitetu covjek je iz Trebinja za vrijeme rata izbjegao iz Trebinja a nije jedini Srbin koji je to ucinio...

Njegova kćerka je išla sa mnom na fax. Eto kako je Svijet mali. Lijepa cura pravo, vidi se da je iz fine familije.

Eto vidis... Krsto je gromada. Eto kazem nije jedini.

[Zmaj]

Ovaj Srđan Aleksić je bio vojnik VRSa... ne trebamo to zaboravit.

Pa bili su skoro i svi Bosnjaci u Trebinju. Mozda si ti mladji pa ne znas da je bila opsta mobilizacija, niko te nista nije pitao. Bosnjake su fatali po sumama i pecinama u bjegu od mobilizacije..

U Trebinju je bilo nesto Srba koji su ostali lojalni RBiH... Jedan od njih je pfosesor dr. Krsto Mijanovic. Mislim da je sada profesor na Sarajevskom univerzitetu covjek je iz Trebinja za vrijeme rata izbjegao iz Trebinja a nije jedini Srbin koji je to ucinio...

Mogao je i Srđan ostat lojalan RBiH al nije nego se pridruzio separatistickoj i genocidnoj vojsci. Fino je da je spasio zivot svom prijatelju koji je bio Bosnjak al to ne sklanja mrlju da je bio vojnik u VRS.

[kliker]

Ovaj Srđan Aleksić je bio vojnik VRSa... ne trebamo to zaboravit.

Pa bili su skoro i svi Bosnjaci u Trebinju. Mozda si ti mladji pa ne znas da je bila opsta mobilizacija, niko te nista nije pitao. Bosnjake su fatali po sumama i pecinama u bjegu od mobilizacije..

U Trebinju je bilo nesto Srba koji su ostali lojalni RBiH... Jedan od njih je pfosesor dr. Krsto Mijanovic. Mislim da je sada profesor na Sarajevskom univerzitetu covjek je iz Trebinja za vrijeme rata izbjegao iz Trebinja a nije jedini Srbin koji je to ucinio...

Mogao je i Srđan ostat lojalan RBiH al nije nego se pridruzio separatistickoj i genocidnoj vojsci. Fino je da je spasio zivot svom prijatelju koji je bio Bosnjak al to ne sklanja mrlju da je bio vojnik u VRS.

Hej makar 1000 Bosnjaka je bilo u toj VRS sta cemo sa njima... mislis li ti da je neko isao u tu vojsku sa pjesmom.

[Zmaj]

Pa bili su skoro i svi Bosnjaci u Trebinju. Mozda si ti mladji pa ne znas da je bila opsta mobilizacija, niko te nista nije pitao. Bosnjake su fatali po sumama i pecinama u bjegu od mobilizacije..

U Trebinju je bilo nesto Srba koji su ostali lojalni RBiH... Jedan od njih je pfosesor dr. Krsto Mijanovic. Mislim da je sada profesor na Sarajevskom univerzitetu covjek je iz Trebinja za vrijeme rata izbjegao iz Trebinja a nije jedini Srbin koji je to ucinio...

Mogao je i Srđan ostat lojalan RBiH al nije nego se pridruzio separatistickoj i genocidnoj vojsci. Fino je da je spasio zivot svom prijatelju koji je bio Bosnjak al to ne sklanja mrlju da je bio vojnik u VRS.

Hej makar 1000 Bosnjaka je bilo u toj VRS sta cemo sa njima... mislis li ti da je neko isao u tu vojsku sa pjesmom.

Za mene su persona non grata.

[JuzniDoboj]

Bila je cijela brigada Bosnjaka u genocidnoj vojsci iz Bosanskog Samca

[kliker]

Mogao je i Srđan ostat lojalan RBiH al nije nego se pridruzio separatistickoj i genocidnoj vojsci. Fino je da je spasio zivot svom prijatelju koji je bio Bosnjak al to ne sklanja mrlju da je bio vojnik u VRS.

Hej makar 1000 Bosnjaka je bilo u toj VRS sta cemo sa njima... mislis li ti da je neko isao u tu vojsku sa pjesmom.

Za mene su persona non grata.

Haha pa dobro...

[BosnjackaHercegovina]

Buraz, tim ljudima je često bilo ili će nosit pušku ili će u logor zajedno sa ženom i djecom. Ne pravdam nikoga ali je lako tuđim k...em gloginje mlatit.
Masa ih je izabrala pušku dok ne nađe načina da odvede djecu negdje vani pa su i sami zbrisali. Ne daj Bože se naći u takvoj dilemi.

[kliker]

Buraz, tim ljudima je često bilo ili će nosit pušku ili će u logor zajedno sa ženom i djecom. Ne pravdam nikoga ali je lako tuđim k...em gloginje mlatit.
Masa ih je izabrala pušku dok ne nađe načina da odvede djecu negdje vani pa su i sami zbrisali. Ne daj Bože se naći u takvoj dilemi.

Tacno tako zemljace. Al treba nas Zmaj jos da poraste pa da shvati neke stvari. Imace kad aBd. I ja sam nekad tako razmisljao ali nista nije crno-bijelo..

[Zmaj]

Buraz, tim ljudima je često bilo ili će nosit pušku ili će u logor zajedno sa ženom i djecom. Ne pravdam nikoga ali je lako tuđim k...em gloginje mlatit.
Masa ih je izabrala pušku dok ne nađe načina da odvede djecu negdje vani pa su i sami zbrisali. Ne daj Bože se naći u takvoj dilemi.

Slava onima koji su dezertirali ili cak presli kod nas, al necu ih nikad slavit ako su ostali tokom cijelog rata u redovima genocidasa.

[BosnjackaHercegovina]

SJETIMO SE VLADIMIRA SREBROVA: Osnivač SDS-a koji je zagovarao nezavisnu BiH i preživio pakao zbog toga http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/740 ... _toga.html

[Drina]

Buraz, tim ljudima je često bilo ili će nosit pušku ili će u logor zajedno sa ženom i djecom. Ne pravdam nikoga ali je lako tuđim k...em gloginje mlatit.
Masa ih je izabrala pušku dok ne nađe načina da odvede djecu negdje vani pa su i sami zbrisali. Ne daj Bože se naći u takvoj dilemi.

Ne bas. To su vecinom jugosloveni koji su nedovrseni Srbi
Brigada iz Dervente o kojoj pricas je bila sastavljena od cigana. Vecinom

Najveci broj muslimana koji su se borili sa cetnicima su ovi iz Velike Kladue. Radi se o par hiljada vojnika. Plus si imao iz Banja Luke, Bosanke Gradiske... Ovi iz Bosanskog Kobasa kod Svinjarca su bili na cetnickoj strani (inace su i oni porijeklom iz Velike Kladue) i imas jos pojedinacnih slucajeva

[amkos]

SJETIMO SE VLADIMIRA SREBROVA: Osnivač SDS-a koji je zagovarao nezavisnu BiH i preživio pakao zbog toga http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/740 ... _toga.html

Nisam ovo znao.

Suđen je za izdaju, uz smrtnu kaznu - strijeljanjem, a u zatvoru je proveo cijelih 39 mjeseci tokom koji je bio izložen najgoroj torturi.

Kaznu mu preinačuju u petogodišnju robiju. Preživjeli logoraši Bošnjaci svjedoče o tome kako, dok ga četvorica četničkih grmalja "razvaljuju od batina", Srebrov viče: "Bosna, Bosna, Bosna". Dvadeset i prvog oktobra 1995. godine, Srebrov je polumrtav razmijenjen, zajedno sa još nekoliko lica među kojima su i dvoje turskih novinara, Munira Ačin i Ali Kočak.

[BosnjackaHercegovina]

Nije idealno za ovu temu ali je najbliže njoj.

“Kapiten jednog teškog vremena”: Odbiti Hrvatsku i igrati za svoju BiH je bio herojski čin

Kapiten jednog teškog vremena” autobiografija je jednog od najvažnjih fudbalera u historiji reprezentacije Bosne i Hercegovoine – Vlatka Glavaša. Knjiga o prvom nebošnjaku koji je zaigrao za našu reprezentaciju promovisana je u mostarskom Centru za kulturu.

Glavaš je ovom prilikom kazao kako ti prvi koraci u stvaranju našeg nacionalnog tima imaju posebnu važnost kad danas vidimo u šta je reprezentacija izrasla, da prve generacije nisu to mogle ni sanjati.

https://www.haber.ba/sport/fudbal/61527 ... rojski-cin

[Zmaj]

Rođen je u Belgiji, žrtvovao je život za BiH, a danas nema ništa

Francis Ernest je rođen u Belgiji. Početak sukoba u bivšoj Jugoslaviji ga je zatekao u selu u blizini Vukovara, gdje je izgubio suprugu i dvoje djece. U aprilu 1992. godine, kada su mnogi nastojali pronaći način da napuste BiH, Francis je došao u Sarajevo i nedugo kasnije se pridružio odbrani glavnog grada, tačnije jedinici „Crni labudovi“.

Demobilisao se u proljeće 1996. i tada kreću problemi koji su nas doveli u selo Donje Žeželevo kod Kiseljaka. Tu Franc, kako ga zovu mještani, živi u ruševnoj kući, bez ikakvih primanja i oslonjen uglavnom na pomoć onih koji su u ratu dijelili njegovu sudbinu.

Ekipa Source.ba portala je posjetila Franca za vrijeme akcije pomoći koju su za njegova organizovali pripadnici Udruženja maloljetnih boraca Armije RBiH Općine Hadžići, te Udruženja mladih „4. decembar“ iz Hadžića.

Franc kaže da ne žali zbog toga što se borio za BiH, iako mu BiH nije ponudila apsolutno ništa zauzvrat. Ipak, ljut je na one koji su bili dužni da, ako ništa, ne zaborave ljude poput njega.

Bilo kakva pomoć je ovom čovjeku dobrodošla. Ako ništa, mnogo bi mu značila i obična posjeta, obični znak zahvalnosti za ono što je on uradio za nas u godinama kada nam je najviše trebalo.

http://www.source.ba/clanak/Nedim/37384 ... nema-nista

eGRm8RblL6A